Charles Baudelaire

1759. U varošici La Neuville-au-Pont (departman Marna, na sjeveru Francuske) rodio se François Baudelaire, otac Charlesa Baudelairea.

1793. U Londonu se rodila Baudelaireova majka Caroline Archenbaut-Defayis (ili Archimbaut-Dufaÿs). 

1819. Ostavši udovac, François Baudelaire stupio je s Carolinom Archimbaut-Dufaÿs u svoj drugi brak.

1821. U Parizu se 9. travnja rodio Charles Baudelaire.

1827. Smrt Baudelaireova oca.

1828. Baudelaireova majka ponovno se udaje, za visokog časnika francuske vojske Jacquesa Aupicka, rođenog 1789.

1832. Baudelaire dolazi u Lyon, gdje ga očuh, koji je premješten u garnizon u tom gradu, smješta u privatni pansion Delorme. Iste godine, pošto je upisan u Kraljevski licej u Lyonu, Baudelaire prelazi u internat tog liceja.

1836. Aupick postaje načelnik stožera pariškog garnizona, a Baudelaire, upisan u Licej Louis-le-Grand, živi u internatu tog liceja.

1837. Baudelaire je nagrađen za stihove na latinskom.

1838. S majkom i očuhom Baudelaire ljetuje u Pirenejima, gdje piše jednu od svojih prvih pjesama pod karakterističnim naslovom “Nespojivost” (“Incompatibilité”).

1839. Baudelairea izbacuju iz Liceja Louis-le-Grand, i to zbog sitnice: nije htio predati ceduljicu koju mu je dodao jedan drug.
Aupick postaje general.
Baudelaire uspješno polaže maturski ispit.

1840. Baudelaire se u privatnom pansionu u koji ga je smjestila obitelj upoznaje i zbližava s pjesnicima Ernestom Prarontom i Gustaveom Le Vavasseurom. U to vrijeme počinje i njegova veza s prostitutkom iz Latinske četvrti Sarom zvanom La Louchette (zrikava). O toj vezi, u kojoj je vjerojatno zaražen sifilisom, riječ je u pjesmi “Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći…”

1841. Uznemiren Baudelaireovim načinom života, Aupick odlučuje poslati ga u Indiju. Ukrcavši se u Bordeauxu na Brod južnih mora (Paquebot--des-mers-du-Sud), Baudelaire polazi za Calcuttu. U rujnu boravi na otoku Mauricijusu, a u listopadu se iskrcava na otok La Réunion (tada Bourbon) i odbija nastaviti putovanje za Indiju. Međutim, povjesničar književnosti i esejist Pascal Pia u knjizi Baudelaire njim samim ipak dopušta mogućnost da je Baudelaire dospio do Colomba i Calcutte. Mada to Baudelaire nikad neće priznati, boravak u egzotičnim krajevima južne hemisfere i doživljaj Indijskog oceana ostavit će snažan trag na njegovu djelu.

1842. Na brodu Alcide Baudelaire se vraća u Francusku. Malo poslije dolaska u Pariz upoznaje se s mulatkinjom Jeanne Lemer, poznatijom kao Jeanne Duval, statistkinjom u jednom drugorazrednom kazalištu, i započinje s njom vezu koju će održavati skoro do svoje smrti. Sa Jeanne Duval on će povremeno raskidati, ali će joj se uvijek vraćati, a ona će nadahnuti neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama.
Postavši punoljetan, dobiva svoj dio očinskog nasljeđa, za ono vrijeme veoma veliku svotu (75.000 franaka). Na račun tog nasljeđa počinje se raskošnim načinom života sve više zaduživati. Nastanjuje se na otoku Saint-Louisu.

1843. Anonimno surađuje u drugom dijelu zbirke Stihovi Gustavea Le Vavasseura, Ernesta Praronta i Augustea Dozona koja je te godine objavljena.
Zajedno s Prarontom radi na drami u stihovima Ideolus, koja ostaje nedovršena.
Preseljava se u palaču Pimodan, gdje živi i slikar Fernand Boissard de Boisdenier, kojega pored Baudelairea posjećuju mnogi pisci i umjetnici, među njima i Gautier i Balzac. Tu se sastaje i Klub hašišovaca, pa i Baudelaire stječe prva iskustva s drogom.
Zadužuje se kupovinom skupih umjetničkih predmeta.

1844. Uznemiren neumjerenom rasipnošću svog pastorka, Aupick saziva Obiteljsko vijeće, koje Baudelaireu imenuje skrbnika. To je odvjetnik Narcisse-Désiré Ancelle, bilježnik iz Neuillyja. Baudelaire to osjeća kao ponižavajuće ograničenje svoje slobode i protiv te odluke gnjevno će se buniti cijelog svog života, iako je Ancelle, prema svim svjedočanstvima, pa i prema povremenim priznanjima samog Baudelairea, u toj ulozi bio veoma korektan.

1845. U časopisu Artiste pojavljuju se četiri Baudelaireova soneta, od kojih je samo jedan potpisan njegovim prezimenom, dok su dva objavljena pod pseudonimom, a jedan anonimno.
U pismu Ancelleu Baudelaire saopćava namjeru da se ubije, a da prethodno ostavi oporukom svu svoju imovinu Jeanne Duval. Pokušava se ubiti nožem, ali od toga mu ostaje samo ogrebotina. Poslije tog pokušaja živi neko vrijeme s majkom i očuhom.
Objavljen je Salon 1845, kao rezultat njegove posvećenosti likovnoj kritici. Tu se Baudelaire već očituje kao likovni kritičar kojemu u 19. stoljeću neće biti ravnog.
Najavljuje zbirku svojih pjesama pod naslovom Lezbijke (Les Lesbiennes).

1846. Objavljeni: Salon 1846, Savjeti mladim piscima, pjesme “Dun Juan u Paklu” pod naslovom “Impénitent” (“Onaj koji se ne kaje”) i “Djevojci iz Malabara”, pod naslovom “A une Indienne” (“Jednoj Indijki”).
Ovo je godina do koje je Baudelaire, prema sasvim proizvoljnoj i krajnje netočnoj ocjeni iz poznatog Sartreova eseja, navodno već rekao i napisao sve što je imao, i od koje počinje samo “mučno preživljavanje” i “prežvakavanje već rečenog”.

1847. Objavljena je Baudelaireova novela “Fanfarlo”.
Baudelaire se upoznaje s glumicom Marie Daubrun, u koju se zaljubljuje, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena (uspješni suparnik bit će mu pjesnik Banville). Marie Daubrun nadahnut će neke od najljepših Baudelaireovih ljubavnih pjesama.
Upoznaje se i sprijateljuje sa slikarom Gustaveom Courbetom, koji izrađuje njegov portret.

1848. Godina revolucije: Baudelaire na barikadama objavljuje da “ide ustrijeliti generala Aupicka”. Postaje tajnikom uredništva republikanskog lista Tribune nationale.
General Aupick imenovan je za ambasadora Francuske u Carigradu.
Baudelaire objavljuje svoj prvi prijevod Edgara Allana Poea.
Objavljena je pjesma “Vino ubojice”.

1849. Stupa u kontakt sa svojim budućim izdavačem Poulet-Malassisom, u kojemu će do kraja života imati i najodanijeg prijatelja.
U prosincu boravi u Dijonu, gdje mu se pridružuje Jeanne Duval.

1850. Povjerava jednom krasnopiscu dvije bilježnice sa svojim stihovima.
Objavljuje pjesme “Duša vina” pod naslovom “Vino poštenih ljudi” (“Le Vin des Honnêtes Gens”) i “Kazna za oholost”.
Najavljuje zbirku pjesama pod naslovom Limbovi (Les Limbes).
Gautier upoznaje Baudelairea s Apollonieom Sabatier, veoma lijepom izdržavanom ženom koju su zvali “Predsjednicom” jer se oko nje okupljao širok krug ljudi iz pariške kulturne elite, a bila je i inspiracija likovnim umjetnicima, koji su ostavili njene biste i portrete.

1851. Aupick je imenovan za ambasadora u Madridu, gdje će ostati do travnja 1853.
Objavljeni prvi tekstovi iz budućeg Baudelaireova djela Vještački rajevi (Les Paradis artificiels).
Objavljeno jedanaest Baudelaireovih pjesama.

1852. U časopisu Revue de Paris objavljena obimna Baudelaireova studija o Poeu.
Baudelaire šalje Gautieru, kao jednom od urednika tog časopisa, veći broj pjesama, od kojih su objavljene samo dvije: “Odricanje Svetog Petra” i “Čovjek i more” (pod naslovom “Slobodni čovjek i more”).
Iskrivljujući svoj rukopis da ne bi bio prepoznat, Baudelaire šalje gospođi Sabatier pismo uz koje prilaže pjesmu “Jednoj preveseloj ženi”. Za ovim pismom uslijedit će i druga, s kojima će joj poslati neke od svojih najljepših pjesama.

1853. Objavljuje prijevode Poeove pjesme “Gavran” i novelâ “Crna mačka” i “Morela”.
Aupick postaje senator.

1854. I dalje upućuje anonimna pisma gospođi Sabatier.
Objavljuje nove prijevode Poeovih novela.

1855. U časopisu Revue des Deux Mondes objavljuje osamnaest pjesama pod zajedničkim naslovom Cvijeće zla.
U zborniku naslovljenom Fontainebleau objavljuje svoje prve pjesme u prozi.

1856. U Baudelaireovu prijevodu objavljene Poeove Neobične priče.
Krajem godine Baudelaire i Poulet-Malassis sklapaju ugovor o objavljivanju Cvijeća zla.

1857. Smrt generala Aupicka.
Objavljeno Cvijeće zla, u tiraži od 1300 primjeraka.
U listu Figaro kritičar Gustave Bourdin proglašava Cvijeće zla “bolnicom otvorenom za sve ludosti duha, za sve pokvarenosti srca, ali ne zato da bi te bolesti bile izliječene, jer one su neizlječive”. Ovaj članak bio je poticaj za sudski proces u kojemu su se Baudelaire i njegov izdavač našli na optuženičkoj klupi. Tužitelj je bio Ernest Pinard, koji je istu ulogu imao i u suđenju Gustaveu Flaubertu povodom romana Gospođa Bovary. Na osnovi sudske odluke, svi neprodani primjerci Cvijeća zla su zaplijenjeni; zabranjeno je šest “nemoralnih” pjesama (“Leta”, “Nakit”, “Lezbos”, “Prokletnice”, “Preveseloj” i “Preobražaji vampira”), koje su morale biti izbačene iz knjige, a Baudelaire i Poulet-Malassis su zbog “povrede javnog morala” osuđeni na novčanu kaznu.
Međutim, u časopisu Moniteur kritičar Edouard Thierry objavio je veoma pohvalan prikaz Cvijeća zla.
Victor Hugo s otoka Guernesey piše Baudelaireu: “Vaše Cvijeće zla bliješti i sjaji poput zvijezda.”
Baudelaire otkriva gospođi Sabatier svoj identitet, nakon čega ona uzvraća na njegovu ljubav i postaje mu ljubavnica. Ali on odmah prekida tu vezu. “Bila si božanstvo”, piše joj, “a sad si žena.”

1858. Zdravstvene tegobe: bolovi u nogama i u želucu, otežan hod, gušenje.
Objavljen sonet “Duellum”.
U časopisu Revue contemporaine objavljen prvi dio “Vještačkih rajeva” (o hašišu).
Kraće vrijeme boravi kod majke u Honfleuru u Normandiji.

1859. Ponovno boravi u Honfleuru, gdje je vjerojatno napisao “Putovanje”, najdužu pjesmu u Cvijeću zla, koja će biti uvrštena u drugo izdanje zbirke.
U časopisu L’Artiste objavljena je Baudelaireova studija o Gautieru, koja je uskoro štampana i kao posebna knjižica u izdanju Poulet-Malassisa. Kao predgovor studiji služi pismo Victora Hugoa u kojemu tada najveći autoritet u književnom životu Francuske prepoznaje Cvijeće zla kao “novi drhtaj”.
Revue française objavljuje Salon 1859.

1860. Baudelaire i Poulet-Malassis zaključuju ugovor o objavljivanju drugog izdanja Cvijeća zla, Vještačkih rajeva i dviju knjiga ogleda (Književna mišljenja, djelo objavljeno tek poslije Baudelaireove smrti pod naslovom Romantična umjetnost koji nije Baudelaireov, i Estetičke zanimljivosti).
Pod naslovom Uživatelj opijuma u Revue contemporaine objavljen drugi dio Vještačkih rajeva.
U pismu Richardu Wagneru Baudelaire izražava divljenje njegovoj muzici.
U izdanju Poulet-Malassisa pojavljuju se Vještački rajevi kao knjiga.
U časopisu L’Artiste objavljeno osam Baudelaireovih pjesama: “Alkemija patnje”, “Simpatičan užas”, “Sat”, “Slijepci”, “Jednoj prolaznici”, “Sablast”, “Poslijepodnevna pjesma” i “Himna ljepoti”.

1861. Objavljeno drugo izdanje Cvijeća zla.
U časopisu Revue européenne objavljen Baudelaireov ogled o Richardu Wagneru.
U pismu majci Baudelaire saopćava namjeru da piše i objavi neku vrstu dnevnika pod naslovom Moje ogoljeno srce.
Baudelaire prodaje svoja autorska prava nakladnicima Poulet-Malassisu i De Broiseu.
Časopis Revue fantastique objavljuje nekoliko Baudelaireovih ogleda pod naslovom Razmišljanja o nekim suvremenicima, kao i ogled o Eugèneu Delacroixu i devet pjesama u prozi.
Baudelaire se kandidira za Francusku akademiju, na mjesto koje je ostalo upražnjeno smrću Henrija Lacordairea, što izaziva neku vrstu skandala u književnoj javnosti. Neki prijatelji, među njima i kritičar Sainte-Beuve, savjetuju mu da odustane, što će on i učiniti u veljači sljedeće godine.

1862. U svom intimnom dnevniku naslovljenom Krijesnice (Fusées) Baudelaire bilježi jezivu slutnju onoga što ga čeka u bliskoj budućnosti: “Gajio sam svoju preosjetljivost s radošću i užasavanjem. Sada još uvijek osjećam vrtoglavicu, pa mi je danas, 23. siječnja 1862., upućena neobična opomena – osjetio sam kako me je okrznulo krilo slaboumnosti.”
List La Presse objavljuje dvadeset Baudelaireovih pjesama u prozi.
U članku objavljenom u londonskom listu The Spectator engleski pjesnik Swinburne, jedan od prvih iz buduće “legije” Baudelaireovih poklonika, izražava svoje oduševljenje Cvijećem zla.
Poulet-Malassis uhićen je na zahtjev jednog vjerovnika. Uskoro bankrotira i sklanja se u Belgiju.

1863. Pretpostavljajući da ga stečaj Poulet-Malassisa oslobađa obveze prema njemu, Baudelaire ustupa nakladniku Hetzelu svoja autorska prava nad Cvijećem zla, Malim pjesmama u prozi i Mojim ogoljenim srcem.
Časopis Revue nationale et étrangère objavljuje sedam Baudelaireovih pjesama u prozi.
Umire Delacroix; Baudelaire objavljuje nekrolog u vidu studije o slikaru.
U listu Figaro objavljen Baudelaireov ogled o slikaru Constantinu Guysu pod naslovom “Slikar modernog života”, iznimno značajan tekst u kojemu Baudelaire izlaže svoja shvaćanja o modernom u umjetnosti, dokazujući se kao najdalekovidniji i najpronicljiviji estetičar svog stoljeća.

1864. Figaro objavljuje šest Baudelaireovih pjesama u prozi. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naslov Splin Pariza (Spleen de Paris).
Sklanjajući se od nerazumijevanja kojim je okružen u pariškoj sredini, ali i od vjerovnika koji ga progone, Baudelaire odlazi u Bruxelles, nadajući se da će tu naći izdavača svojih cjelokupnih djela. Tu drži pet predavanja (o Delacroixu, Gautieru i o “vještačkim rajevima”). Odziv publike veoma je slab, honorari su mizerni, i Bruxelles postaje za Baudelairea veliko razočaranje, što će pjesnik izraziti u nizu jetkih i sarkastičnih napisa o tom gradu i njegovim stanovnicima.
Dvije pjesme u prozi objavljene su u časopisu La Vie parisienne, i još šest u Revue parisienne.

1865. L’Artiste objavljuje Mallarméovu Književnu simfoniju, čiji je drugi dio posvećen Baudelaireu.
Ogorčen člankom u kojemu je Jules Janin napao Heinricha Heinea, Baudelaire piše oštar odgovor koji nije poslan, ali su ostale sačuvane dvije njegove skice.
Paul Verlaine u časopisu L’Art objavljuje pravi ditiramb o Baudelaireu, kod kojega, međutim, to izaziva samo uznemirenost i odbojnost. “Ti mladi ljudi”, piše on iz Belgije, “zadaju mi pseći strah. Ništa toliko ne volim kao da budem sam.”

1866. Poulet-Malassis objavljuje Baudelaireove pjesme pod naslovom Épaves (Pabirci).
Baudelaireovo zdravstveno stanje sve se više pogoršava. Pretrpjevši moždani udar, on počinje gubiti moć govora. Javlja se i oduzetost, tako da više nije u stanju raditi.
U časopisu Le Parnasse contemporain pojavljuje se petnaest Baudelaireovih pjesama pod zajedničkim naslovom Novi cvjetovi zla (Nouvelles Fleurs du Mal).
Majka i prijatelj Arthur Stevens prebacuju Baudelairea u Pariz, u sanatorij doktora Duvala, gdje ga posjećuju Sainte-Beuve, Maxime du Camp, Banville, Leconte de Lisle i Nadar. Jedina riječ koju je Baudelaire u stanju izgovoriti neka je vrsta psovke kojom izražava sve moguće osjećaje: iznenađenje, ljutnju, ushićenost: crénom, kratica nastala od sacré nom (de Dieu), “sveto ime Božje”.

1867. Poslije duge agonije, Baudelaire umire 31. kolovoza. Sahranjen je 2. rujna na groblju Montparnasse, u grobnici u kojoj već počiva njegov očuh, general Aupick, i u kojoj će četiri godine kasnije biti sahranjena i njegova majka. Posmrtne govore drže pjesnik Banville i Baudelaireov prijatelj i prvi biograf Charles Asselineau.

Prikaži kao Rešetka Popis

Broj stavaka: 1

Postavi padajućim redoslijedom
Prikaži kao Rešetka Popis

Broj stavaka: 1

Postavi padajućim redoslijedom
Kupujte po
Opcije kupovine
Kategorija
  1. Novo
    1. Beletristika
  2. Beletristika
    1. Klasici & suvremeni klasici
    2. Poezija i drama
      1. Poezija
Autor
  1. Stanko Abadžić
  2. Gilbert Adair
  3. César Aira
  4. Halid Al-Hamissi
  5. Selçuk Altun
  6. Götz Aly
  7. Jurij Andruhovič
  8. Nathacha Appanah
  9. Vladislav Bajac
  10. David Bajo
  11. Tomica Bajsić
  12. Gerbrand Bakker
  13. Bruno Ballardini
  14. Zsuzsa Bánk
  15. Snježana Banović
  16. John Banville
  17. Nir Baram
  18. Elia Barceló
  19. Attila Bartis
  20. Joanna Bator
  21. Charles Baudelaire
  22. Ludwig Bauer
  23. Muharem Bazdulj
  24. Nura Bazdulj-Hubijar
  25. Josh Bazell
  26. Luka Bekavac
  27. Hans Belting
  28. Tahar Ben Jelloun
  29. Gordana Benić
  30. Ronan Bennett
  31. Alan Bennett
  32. Nada Beroš
  33. Marcel Beyer
  34. Milorad Bibić
  35. Tito Bilopavlović
  36. Laurent Binet
  37. Jean-Marie Blas de Robles
  38. Hassan Blasim
  39. Krešimir Blažević
  40. Neda Miranda Blažević-Krietzman
  41. Philipp Blom
  42. Marica Bodrožić
  43. Martin Bojowald
  44. Oliver Bottini
  45. Anthony Bourdain
  46. William Boyd
  47. T.C. Boyle
  48. Mirko Božić
  49. Alida Bremer
  50. Jorge Bucay
  51. Slađana Bukovac
  52. Tomislav Buntak
  53. Michael Burleigh
  54. Hubert Butler
  55. Jaume Cabré
  56. Emilio Calderón
  57. Martín Caparrós
  58. Andreu Carranza
  59. Javier Cercas
  60. Branimir Cerovski
  61. Hugo Claus
  62. Paolo Cognetti
  63. Aleš Čar
  64. Dušan Čater
  65. Giacomo D’Alisa
  66. Kjell Ola Dahl
  67. Sophie Dahl
  68. Kamel Daoud
  69. László Darvasi
  70. Filip David
  71. Tim Davys
  72. Mário de Carvalho
  73. Eliseo Alberto de Diego
  74. Margriet de Moor
  75. Aleš Debeljak
  76. Jacek Dehnel
  77. Federico Demaria
  78. Demián Bucay
  79. Pamela Des Barres
  80. Agnés Desarthe
  81. Dubravko Detoni
  82. Patrick deWitt
  83. Joël Dicker
  84. Joan Didion
  85. Dan Diner
  86. Assia Djebar
  87. Jasminka Domaš
  88. Branimir Donat
  89. Ceridwen Dovey
  90. Nataša Dragnić
  91. Danijel Dragojević
  92. György Dragomán
  93. Slavenka Drakulić
  94. Daša Drndić
  95. Anja Drulović
  96. Zoran Drvenkar
  97. María Dueñas
  98. Srđan Dvornik
  99. Ivančica Đerić
  100. Robert M. Edsel
  101. Bernice Eisenstein
  102. Mathias Énard
  103. Per Olov Enquist
  104. Péter Esterházy
  105. Neil Faulkner
  106. Ottó Fenyvesi
  107. Goran Ferčec
  108. Felipe Fernández-Armesto
  109. Richard Flanagan
  110. Gillian Flynn
  111. Susana Fortes
  112. Milan Fošner
  113. Branko Franceschi
  114. Julia Franck
  115. Eva Gabrielsson
  116. Bojan Gagić
  117. Péter Gárdos
  118. Antonio Garrido
  119. Karl-Markus Gauß
  120. Heike Geißler
  121. Drago Glamuzina
  122. Dmitry Glukhovsky
  123. Slavko Goldstein
  124. Witold Gombrowicz
  125. David Graeber
  126. Krisztián Grecsó
  127. Stephen Greenblatt
  128. Rajko Grlić
  129. Tatjana Gromača
  130. Vasilij Grossman
  131. David Grossman
  132. Grupa autora
  133. Norbert Gstrein
  134. Ernst Haffner
  135. Rawi Hage
  136. Eduardo Halfon
  137. James Hamilton-Paterson
  138. Peter Handke
  139. Deborah Harkness
  140. Josef Haslinger
  141. Yuri Herrera
  142. Stefan Hertmans
  143. Wolfgang Hilbig
  144. Srećko Horvat
  145. Kari Hotakainen
  146. Aleksandar Hut Kono
  147. Ivica Ivanišević
  148. Željko Ivanković
  149. Fleur Jaeggy
  150. Dubravko Jagatić
  151. Zvi Jagendorf
  152. Tvrtko Jakovina
  153. Franjo Janeš
  154. Rade Jarak
  155. Isabelle Jarry
  156. Miljenko Jergović
  157. Viktor Jerofejev
  158. Predrag Jirsak
  159. Uwe Johnson
  160. Gaëlle Josse
  161. Dejan Jović
  162. Ivan Jozić
  163. Julia Juzik
  164. Giorgos Kallis
  165. Wladimir Kaminer
  166. Zvonko Karanović
  167. Joana Karistjani
  168. Panos Karnezis
  169. Andrew Keen
  170. Daniel Kehlmann
  171. Jochen Kelter
  172. Lars Kepler
  173. Etgar Keret
  174. Ian Kershaw
  175. Imre Kertész
  176. Jonas Hassen Khemiri
  177. Bodo Kirchhoff
  178. Enes Kišević
  179. Đurđa Knežević
  180. Branko Kostelnik
  181. Mirko Kovač
  182. Hrvoje Kovačević
  183. Marek Krajewski
  184. Jaan Kross
  185. Pero Kvesić
  186. Tuomas Kyrö
  187. David Lagercrantz
  188. Dražen Lalić
  189. Katja Lange-Müller
  190. Reif Larsen
  191. Stieg Larsson
  192. Jonathan Lethem
  193. Primo Levi
  194. Mario Levi
  195. Charles Lewinsky
  196. Sanja Lovrenčić
  197. Ivan Lovrenović
  198. Nebojša Lujanović
  199. Robert Lyndon
  200. Nikola Madžirov
  201. Ariel Magnus
  202. Claudio Magris
  203. Branko Maleš
  204. Norman Manea
  205. Thomas Mann
  206. Sonja Manojlović
  207. Mirko Marjanović
  208. Monika Maron
  209. Esteban Martín
  210. Ivor Martinić
  211. Vojislav Mataga
  212. Jean Mattern
  213. Miha Mazzini
  214. Jay McInerney
  215. Semezdin Mehmedinović
  216. Francesca Melandri
  217. Eduardo Mendoza
  218. Zbigniew Mentzel
  219. Claire Messud
  220. Sami Michael
  221. Igor Mirković
  222. Josip Mlakić
  223. Patrick Modiano
  224. Rita Monaldi
  225. Terézia Mora
  226. Erin Morgenstern
  227. Erwin Mortier
  228. Tihomir Mraović
  229. Harry Mulisch
  230. Heiner Müller
  231. Robert Musil
  232. Vicki Myron
  233. Péter Nádas
  234. Raduan Nassar
  235. Sönke Neitzel
  236. Cees Nooteboom
  237. Lawrence Norfolk
  238. Joseph O’Connor
  239. Sofi Oksanen
  240. Neven Orhel
  241. Anna Maria Ortese
  242. Christian Oster
  243. Josip Osti
  244. Amos Oz
  245. Fania Oz-Salzberger
  246. Boris Pahor
  247. Žarko Paić
  248. Félix J. Palma
  249. Valerij Panjuškin
  250. Raj Patel
  251. Oleg Pavlov
  252. Marko Pavlovski
  253. Pierre Péju
  254. Vuk Perišić
  255. Ivana Peruško Vindakijević
  256. Marisha Pessl
  257. Dino Pešut
  258. Sibila Petlevski
  259. Nikica Petrak
  260. Ricardo Piglia
  261. Zoran Pilić
  262. Magdaléna Platzová
  263. Marko Pogačar
  264. Elena Poniatowska
  265. Milorad Popović
  266. Sven Popović
  267. Petar Prelog
  268. Branka Primorac
  269. Aleksandar Prokopiev
  270. Jordi Puntí
  271. Zorica Radaković
  272. Chil Rajchman
  273. Omer Rak
  274. Ilma Rakusa
  275. Pascal Rambert
  276. Rod Rees
  277. Sven Regener
  278. Nicolas Remin
  279. Delimir Rešicki
  280. Mihail Riklin
  281. Gregory David Roberts
  282. John Maddox Roberts
  283. Joseph Roth
  284. Ralf Rothmann
  285. Gilles Rozier
  286. Carlos Ruiz Zafón
  287. Branka Sacher
  288. Renata Salecl
  289. Canek Sánchez Guevara
  290. Albert Sánchez Pinol
  291. Elke Schmitter
  292. Ben Schott
  293. Paul Schreiner
  294. Richard Schuberth
  295. Antonio Scurati
  296. Steve Sem-Sandberg
  297. Korana Serdarević
  298. Zeruya Shalev
  299. Dobroslav Silobrčić
  300. Živko Skračić
  301. Andrej E. Skubic
  302. Nikica Slavić
  303. Goce Smilevski
  304. Sid Smith
  305. Guido Snel
  306. Milan Soklić
  307. Vladimir Sorokin
  308. Francesco Sorti
  309. Ognjen Spahić
  310. Susan Spencer-Wendel
  311. Gayatri Chakravorty Spivak
  312. Saša Stanišić
  313. Andrzej Stasiuk
  314. Jón Kalman Stefánsson
  315. David Stevenson
  316. Vladimir Stojsavljević
  317. Morten A. Strøksnes
  318. Irena Svetek
  319. Ognjen Sviličić
  320. Anne Swärd
  321. Dušan Šarotar
  322. Nataša Šegota Lah
  323. Faruk Šehić
  324. Antun Šoljan
  325. Klaudio Štefančić
  326. Aleš Šteger
  327. Igor Štiks
  328. Malba Tahan
  329. Daniel Tammet
  330. Ahmet Hamdi Tanpinar
  331. Dinko Telećan
  332. Peter Terrin
  333. Scarlett Thomas
  334. P. F. Thomése
  335. Uwe Timm
  336. Zvonko Todorovski
  337. Ante Tomić
  338. Jáchym Topol
  339. Tomas Tranströmer
  340. Kateřina Tučková
  341. Dubravka Ugrešić
  342. Ljudmila Ulicka
  343. Maja Urban
  344. Radenko Vadanjel
  345. Carl-Johan Vallgren
  346. Antonin Varenne
  347. Manuel Vázquez Montalbán
  348. László Végel
  349. Vladimir Velebit
  350. Goran Vojnović
  351. Eda Vujević
  352. Jan Wallentin
  353. Martin Walser
  354. Tim Weiner
  355. Harald Welzer
  356. Kjell Westö
  357. Tommy Wieringa
  358. Sonia Wild Bićanić
  359. John L. Williams
  360. John Williams
  361. Chris Womersley
  362. Mo Yan
  363. Fareed Zakaria
  364. Josip Zanki
  365. Juli Zeh
  366. Đorđe Zelmanović
  367. Jorge Zepeda Patterson
  368. Mihail Zigar
  369. Zdravko Zima
  370. Damir Zlatar Frey
  371. Efraim Zuroff
  372. Slavoj Žižek
Jezik izvornika
  1. francuski