Branko Šömen

Branko Šömen rođen je u Mariboru 1. travnja 1936. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Radio kao novinar i komentator na Radio Ljubljani (1958. – 1987.), predavao na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 1988. – 1999. U književnosti se javio pjesničkim zbirkama (Lipov bog, 1971.; Prekomurski rukopis – Prekmurski rokopis, 1976.; Muške ikre – Moške ikre, 1982.) i humoreskama (Crveni smijeh – Rdeči smeh, 1970.). Pisao je televizijske (Kraj ljeta – Konec poletja, 1968.) te filmske scenarije (Posljednja postaja Jože Babiča, 1971.; Let mrtve ptice Živojina Pavlovića, 1973.; Bijele trave Boštjana Hladnika, 1976.; Samo jednom se ljubi Rajka Grlića, 1981.; Crveni boogie Karpa Godine, 1982.). Autor je romana Peto godišnje doba (1977.), Med u kosi (1978.), Panonsko more (1981.), Hod po vodi (1990.) i psihološke pripovijesti Koncert za samoću (1986.) i Usporedno nebo (1990.). U monografiji Amenkamen (2001.) prikazao je povijest slobodnoga zidarstva.