Braco Dimitrijević

Braco Dimitrijević (Sarajevo, 1948.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a poslijediplomski studij završio na Central St. Martin’s School of Art u Londonu 1973. Dobitnik je nagrade za likovnu umjetnost u povodu 300. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu
1969., stipendije British Councila 1972. – 1973., Nagrade Sedam sekretara SKOJ-a 1975., DAAD Fellowshipa 1976. – 1977. u Berlinu, Velike nagrade Arts Council of Great Britain 1978., Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva 1992. Dobitnik je francuskoga odlikovanja Chevalier des Arts et des Lettres 1992., ABO d’Oro Rim 2005., odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića 2007. te Doctor honoris causa Univerziteta u Sarajevu 2023. Član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Kao pionir internacionalne konceptualne umjetnosti snažno je utjecao na dvije značajne tendencije u umjetničkom diskursu današnjice – kritičke prakse u javnom prostoru i intervencije u muzejskim kolekcijama. Prvu samostalnu izložbu imao je s deset godina 1958. u Sarajevu. Ciklus “Slučajnih slika i skulptura” nastao je 1968. – 1969., a zatim započinje ciklus “Slučajnih prolaznika”. 1976. napravio je prve instalacije Triptychos Post Historicus s originalnim djelima Kandinskog, Picassa, Mondriana, Moneta, Maneta u Nationalgalerie u Berlinu. 1976. objavio je teorijsko djelo Tractatus Post Historicus (Edition Dacic Tübingen), drugo izdanje 2009. (Slought Foundation Philadelphia i University of Pennsylvania).
1994. objavio zbirku pripovjedaka Histoires de Prix Nobel (Édition de la Tempête, Pariz).  Do sada je održao 160 samostalnih izložbi u galerijama i muzejima na pet kontinenata – od Galerije SC-a u Zagrebu 1969. do Sperone Westwater Gallery u New Yorku 2012.
Samostalne muzejske izložbe uključuju: Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (1973.), Städtisches Museum, Mönchengladbach (1975.), ICA, London (1979.), Van Abbemuseum, Eindhoven (1979.), Kunsthalle, Tübingen (1979.), Tate Gallery, London (1985.), Museum Ludwig, Köln, i Kunsthalle, Bern (1984.), MUMOK, Beč (1994.), Kunsthalle, Düsseldorf (1996.), Hessisches Landesmuseum, Darmstadt (1995.), Musée d’Orsay, Pariz (2005.), Ruski državni muzej, Sankt Peterburg (2006.), Xin Dong Cheng Space for Contemporary Art, Peking (2006.), Museum Ludwig, Budimpešta (2008.), Musée d’art moderne et contemporain de Saint-Étienne (2009.), National Museum of Art and History, Luxemburg (2012.), National Museum of Art, Riga (2012.), National Art Gallery, Sofia (2013.), GAM – Museo d’arte moderna e Contemporanea, Torino (2016.), MSU, Zagreb (2017.). Sudjelovao u brojnim skupnim izložbama: tri puta na izložbi Documenta, 5, 6 i 9 (1972., 1977. i 1992.), pet puta na Venecijanskom bijenalu (1976., 1982., 1990., 1993., 2009.), Bijenalu u Sydneyju (1979. i 1986.), prvom Bijenalu Santa Fe, SAD (1995.), Bijenalu u Kwanjuu, Južna Koreja (1995.), Havana Biennaial (1997.), São Paulo Biennale (1998.), na Moskovskom bijenalu (2009.), Dublin Biennale (2011.), Helsinki Biennial (2014.), “Magiciens de la Terre”, Centre Georges Pompidou (1989.), “D’apres l’Antique”, Musée du Louvre, Pariz (2000.), “Global Conceptualism”, Queens Museum New York (2002.), “Open Systems”, Tate Modern (2005.), “Art Turning Left”, Tate Gallery, Liverpool (2014.), “British Art Today”, Metropolitan Museum, Tokio (1982.), “Conceptual Art in Britain”, Tate, London (2016.), “Art in Europe after ‘68”, Gent (1980.), “European Art since 1945”, ZKM, Karlsruhe, i Državni muzej umjetnosti Puškin, Moskva (2016.), “Parlestein Collection”, Hauser&Wirth Gallery, New York (2018.). Njegova se djela nalaze u 90 muzejskih i javnih zbirki po svijetu uključujući Tate Gallery, London, Museum of Modern Art, New York, Solomon R. Guggenheim Museum, New York, Musée National d’Art rođen između dva bloka Moderne, Centre Georges Pompidou, Pariz, Museum Ludwig, Köln, MUMOK, Beč, Power Station of Art, Šangaj, Nationalgalerie im Hamburger Bahnhof, Berlin, The British Museum, London.