Boris A. Novak

Boris A. Novak, pjesnik, dramatičar, prevoditelj i esejist, rođen je 3. prosinca 1953. u Beogradu, gdje je proveo djetinjstvo. Otac mu je bio ljevičar, “vječni fantast i vojnik Povijesti”, partizanski prvoborac, a majka glazbeno nadarena novinarka. Obitelj se 1968. preselila u Ljubljanu, gdje je Boris A. Novak (veliko slovo A između imena i prezimena stavio je u znak poštovanja i ljubavi prema ocu Anti i majci Anici) maturirao i diplomirao komparativnu književnost i filozofiju. Radio je kao dramaturg i urednik književnih časopisa. U vrijeme političkih pritisaka, kada su u veljači 1987. s mjesta glavnog i odgovornog urednika časopisa Nova revija bili smijenjeni Niko Grafenauer i Dimitrij Rupel, preuzeo je dužnost glavnog urednika i suprotstavljanjem tadašnjim vlastima spasio Novu reviju. Godine 1988. i 1989. proučavao je suvremeno američko kazalište i književnost u Sjedinjenim Američkim Državama, a 1991. kao gostujući profesor predavao je poeziju na Sveučilištu Tennessee. Danas je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Objavio je pjesničke zbirke za odrasle: Stihožitje (Mrtva priroda stihova, 1977.), Hči spomina (Kći sjećanja, 1981.), 1001 stih (1983.), Kronanje (Krunjenje, 1984.), Stihija (1991.), Mojster nespečnosti (Majstor nesanice, 1995.), Alba (1999.), Odmev (Odjek, 2000.), Žarenje (Isijavanje, 2003.), Obredi slovesa (Oproštajni obredi, 2005.), Dlaneno platno (2006.), MOM: Mala Osebna Mitologija (2007.), Satje (Saće, 2010.) i Definicije (2013.). Pedagoški učinkovite i rado čitane su njegove pjesmarice pjesničkih oblika: Oblike sveta (Oblici svijeta, 1991.), Oblike srca (Oblici srca, 1997.), Oblike duha (Oblici duha, 2016.) i Lunin kalendar (Lunin koledar, 2020.). Objavio je i nekoliko pjesničkih zbirki za djecu i mladež, napisao nekoliko lutkarskih igrokaza i radioigara te nekoliko dramskih tekstova. Njegove pjesme, igrokazi i dramski tekstovi prevedeni su na brojne jezike, a sam je preveo antologiju provansalskih trubadura Ljubav iz daljine (Ljubezen iz daljave, 2003.) te brojna djela s francuskog (S. Mallarmé, P. Valéry, P. Verlaine, E. Jabès), engleskog (S. Heaney), nizozemskog (Paul van Ostaijen, Monika van Paemel) te južnoslavenskih (J. Osti, T. Maroević) i drugih jezika.

Njegov opus magnum epos je Vrata nepovrata (44.000 stihova na 2300 stranica) u tri knjige: Zemljevidi domotožja (Zemljovidi nostalgije, 2014.), Čas očetov (Vrijeme očeva, 2015.) i Bivališča duš (Obitavališta duša, 2017.). To monumentalno djelo po mnogočemu jedinstveno je u modernoj slovenskoj književnosti i majstorski oblikovano u dosluhu s najvećim epskim pjesnicima svjetske književnosti.

U ime Međunarodnog PEN-a u ratnim je devedesetim godinama prošlog stoljeća organizirao humanitarnu pomoć za izbjeglice iz svih republika nekadašnje Jugoslavije te za književnike iz opsjednutog Sarajeva. Za svoja postignuća primio je brojna priznanja, između ostalih Zlatnu pticu (1978.), nagradu Prešernova fonda (1984.), Jenkovu nagradu (1995.) i Župančičevu nagradu (2015.) za poeziju, Sovretovu nagradu zaprevođenje (1990.) te Zlatni znak Znanstvenoistraživačkog centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti za znanstveni rad s područja teorije stiha (1998.). Društvo pisaca Bosne i Hercegovine dodijelilo mu je 2000. godine Međunarodnu nagradu Bosanski stećak za pjesnički opus. Dvostruki je vitez Francuske Republike (Vitez reda Akademskih palmi, 2008., te Vitez reda umjetnosti i književnosti, 2011.), dopisni član francuske pjesničke akademije Mallarmé, izvanredni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti te dopisni član HAZU-a. Aktualni je potpredsjednik Međunarodnog PEN-a. Godine 2018. primio je Prešernovu nagradu za životno djelo.

Na hrvatski jezik dosad su prevedena sljedeća njegova djela: Sveta Svjetlost (izabrane pjesme, prijevod Jadranka Matić Zupančič, Luko i Anamarija Paljetak te Željka Čorak, Durieux, Zagreb, 1996.), Pero kao mač (prijevod Luko Paljetak, MH, Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 1993.), Majstor nesanice (prijevod Luko Paljetak, Konzor, Zagreb, 1997.), Mala osobna mitologija (prijevod Tonko Maroević, MH, Ogranak Dubrovnik, 2011.) i Odsutnost (prijevod Luko Paljetak, Europski glasnik, 2003.).