Assia Djebar

Alžirka berberskog podrijetla, Assia Djebar (1936.-2015.), pravim imenom Fatima-Zohra Imalayen rođena je u Cherchellu, školovala se u Francuskoj i vlastitoj domovini. Među brojnim nagradama za svoja djela osvojila je 2000. godine Mirovnu nagradu njemačkih nakladnika, 1996. prestižnu Nagradu Neustadt za doprinos svjetskoj književnosti zbog pronicava poništavanja granica između kulture, jezika i povijesti, u svojim pjesničkim i proznim djelima, te se time pridružila piscima poput Maxa Frischa, Francis Ponge ili Gabriela Garcíe Márqueza, a godinu dana poslije nagrađena je i Nagradom Yourcenar. Assia Djebar osim spisateljskim i humanističkim djelovanjem bavila se i filmom, a za svoj je film "La Nouba des femmes du Mont Chenoua" dobila Nagradu kritičara Venecijanskog bijenala 1979. godine. Pisala je na francuskom jeziku, a njezina su djela prevedena na brojne jezike. Objavila je mnogobrojne romane i drame među kojima se ističu: Beskrajan je zatvor, njezin prvijenac La Soif, Les Impatients, Les Enfants, Les Alouettes naïves, Les Enfants du Nouveau Monde, Femmes d'Alger dans leur appartement, L'Amour, la fantasia, Ombre sultane, Loin de Médine, Le blanc de l'Algérie, Oran, langue morte.