Charles Baudelaire

1759. U varošici La Neuville-au-Pont (departman Marna, na sjeveru Francuske) rodio se François Baudelaire, otac Charlesa Baudelairea.

1793. U Londonu se rodila Baudelaireova majka Caroline Archenbaut-Defayis (ili Archimbaut-Dufaÿs). 

1819. Ostavši udovac, François Baudelaire stupio je s Carolinom Archimbaut-Dufaÿs u svoj drugi brak.

1821. U Parizu se 9. travnja rodio Charles Baudelaire.

1827. Smrt Baudelaireova oca.

1828. Baudelaireova majka ponovno se udaje, za visokog časnika francuske vojske Jacquesa Aupicka, rođenog 1789.

1832. Baudelaire dolazi u Lyon, gdje ga očuh, koji je premješten u garnizon u tom gradu, smješta u privatni pansion Delorme. Iste godine, pošto je upisan u Kraljevski licej u Lyonu, Baudelaire prelazi u internat tog liceja.

1836. Aupick postaje načelnik stožera pariškog garnizona, a Baudelaire, upisan u Licej Louis-le-Grand, živi u internatu tog liceja.

1837. Baudelaire je nagrađen za stihove na latinskom.

1838. S majkom i očuhom Baudelaire ljetuje u Pirenejima, gdje piše jednu od svojih prvih pjesama pod karakterističnim naslovom “Nespojivost” (“Incompatibilité”).

1839. Baudelairea izbacuju iz Liceja Louis-le-Grand, i to zbog sitnice: nije htio predati ceduljicu koju mu je dodao jedan drug.
Aupick postaje general.
Baudelaire uspješno polaže maturski ispit.

1840. Baudelaire se u privatnom pansionu u koji ga je smjestila obitelj upoznaje i zbližava s pjesnicima Ernestom Prarontom i Gustaveom Le Vavasseurom. U to vrijeme počinje i njegova veza s prostitutkom iz Latinske četvrti Sarom zvanom La Louchette (zrikava). O toj vezi, u kojoj je vjerojatno zaražen sifilisom, riječ je u pjesmi “Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći…”

1841. Uznemiren Baudelaireovim načinom života, Aupick odlučuje poslati ga u Indiju. Ukrcavši se u Bordeauxu na Brod južnih mora (Paquebot--des-mers-du-Sud), Baudelaire polazi za Calcuttu. U rujnu boravi na otoku Mauricijusu, a u listopadu se iskrcava na otok La Réunion (tada Bourbon) i odbija nastaviti putovanje za Indiju. Međutim, povjesničar književnosti i esejist Pascal Pia u knjizi Baudelaire njim samim ipak dopušta mogućnost da je Baudelaire dospio do Colomba i Calcutte. Mada to Baudelaire nikad neće priznati, boravak u egzotičnim krajevima južne hemisfere i doživljaj Indijskog oceana ostavit će snažan trag na njegovu djelu.

1842. Na brodu Alcide Baudelaire se vraća u Francusku. Malo poslije dolaska u Pariz upoznaje se s mulatkinjom Jeanne Lemer, poznatijom kao Jeanne Duval, statistkinjom u jednom drugorazrednom kazalištu, i započinje s njom vezu koju će održavati skoro do svoje smrti. Sa Jeanne Duval on će povremeno raskidati, ali će joj se uvijek vraćati, a ona će nadahnuti neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama.
Postavši punoljetan, dobiva svoj dio očinskog nasljeđa, za ono vrijeme veoma veliku svotu (75.000 franaka). Na račun tog nasljeđa počinje se raskošnim načinom života sve više zaduživati. Nastanjuje se na otoku Saint-Louisu.

1843. Anonimno surađuje u drugom dijelu zbirke Stihovi Gustavea Le Vavasseura, Ernesta Praronta i Augustea Dozona koja je te godine objavljena.
Zajedno s Prarontom radi na drami u stihovima Ideolus, koja ostaje nedovršena.
Preseljava se u palaču Pimodan, gdje živi i slikar Fernand Boissard de Boisdenier, kojega pored Baudelairea posjećuju mnogi pisci i umjetnici, među njima i Gautier i Balzac. Tu se sastaje i Klub hašišovaca, pa i Baudelaire stječe prva iskustva s drogom.
Zadužuje se kupovinom skupih umjetničkih predmeta.

1844. Uznemiren neumjerenom rasipnošću svog pastorka, Aupick saziva Obiteljsko vijeće, koje Baudelaireu imenuje skrbnika. To je odvjetnik Narcisse-Désiré Ancelle, bilježnik iz Neuillyja. Baudelaire to osjeća kao ponižavajuće ograničenje svoje slobode i protiv te odluke gnjevno će se buniti cijelog svog života, iako je Ancelle, prema svim svjedočanstvima, pa i prema povremenim priznanjima samog Baudelairea, u toj ulozi bio veoma korektan.

1845. U časopisu Artiste pojavljuju se četiri Baudelaireova soneta, od kojih je samo jedan potpisan njegovim prezimenom, dok su dva objavljena pod pseudonimom, a jedan anonimno.
U pismu Ancelleu Baudelaire saopćava namjeru da se ubije, a da prethodno ostavi oporukom svu svoju imovinu Jeanne Duval. Pokušava se ubiti nožem, ali od toga mu ostaje samo ogrebotina. Poslije tog pokušaja živi neko vrijeme s majkom i očuhom.
Objavljen je Salon 1845, kao rezultat njegove posvećenosti likovnoj kritici. Tu se Baudelaire već očituje kao likovni kritičar kojemu u 19. stoljeću neće biti ravnog.
Najavljuje zbirku svojih pjesama pod naslovom Lezbijke (Les Lesbiennes).

1846. Objavljeni: Salon 1846, Savjeti mladim piscima, pjesme “Dun Juan u Paklu” pod naslovom “Impénitent” (“Onaj koji se ne kaje”) i “Djevojci iz Malabara”, pod naslovom “A une Indienne” (“Jednoj Indijki”).
Ovo je godina do koje je Baudelaire, prema sasvim proizvoljnoj i krajnje netočnoj ocjeni iz poznatog Sartreova eseja, navodno već rekao i napisao sve što je imao, i od koje počinje samo “mučno preživljavanje” i “prežvakavanje već rečenog”.

1847. Objavljena je Baudelaireova novela “Fanfarlo”.
Baudelaire se upoznaje s glumicom Marie Daubrun, u koju se zaljubljuje, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena (uspješni suparnik bit će mu pjesnik Banville). Marie Daubrun nadahnut će neke od najljepših Baudelaireovih ljubavnih pjesama.
Upoznaje se i sprijateljuje sa slikarom Gustaveom Courbetom, koji izrađuje njegov portret.

1848. Godina revolucije: Baudelaire na barikadama objavljuje da “ide ustrijeliti generala Aupicka”. Postaje tajnikom uredništva republikanskog lista Tribune nationale.
General Aupick imenovan je za ambasadora Francuske u Carigradu.
Baudelaire objavljuje svoj prvi prijevod Edgara Allana Poea.
Objavljena je pjesma “Vino ubojice”.

1849. Stupa u kontakt sa svojim budućim izdavačem Poulet-Malassisom, u kojemu će do kraja života imati i najodanijeg prijatelja.
U prosincu boravi u Dijonu, gdje mu se pridružuje Jeanne Duval.

1850. Povjerava jednom krasnopiscu dvije bilježnice sa svojim stihovima.
Objavljuje pjesme “Duša vina” pod naslovom “Vino poštenih ljudi” (“Le Vin des Honnêtes Gens”) i “Kazna za oholost”.
Najavljuje zbirku pjesama pod naslovom Limbovi (Les Limbes).
Gautier upoznaje Baudelairea s Apollonieom Sabatier, veoma lijepom izdržavanom ženom koju su zvali “Predsjednicom” jer se oko nje okupljao širok krug ljudi iz pariške kulturne elite, a bila je i inspiracija likovnim umjetnicima, koji su ostavili njene biste i portrete.

1851. Aupick je imenovan za ambasadora u Madridu, gdje će ostati do travnja 1853.
Objavljeni prvi tekstovi iz budućeg Baudelaireova djela Vještački rajevi (Les Paradis artificiels).
Objavljeno jedanaest Baudelaireovih pjesama.

1852. U časopisu Revue de Paris objavljena obimna Baudelaireova studija o Poeu.
Baudelaire šalje Gautieru, kao jednom od urednika tog časopisa, veći broj pjesama, od kojih su objavljene samo dvije: “Odricanje Svetog Petra” i “Čovjek i more” (pod naslovom “Slobodni čovjek i more”).
Iskrivljujući svoj rukopis da ne bi bio prepoznat, Baudelaire šalje gospođi Sabatier pismo uz koje prilaže pjesmu “Jednoj preveseloj ženi”. Za ovim pismom uslijedit će i druga, s kojima će joj poslati neke od svojih najljepših pjesama.

1853. Objavljuje prijevode Poeove pjesme “Gavran” i novelâ “Crna mačka” i “Morela”.
Aupick postaje senator.

1854. I dalje upućuje anonimna pisma gospođi Sabatier.
Objavljuje nove prijevode Poeovih novela.

1855. U časopisu Revue des Deux Mondes objavljuje osamnaest pjesama pod zajedničkim naslovom Cvijeće zla.
U zborniku naslovljenom Fontainebleau objavljuje svoje prve pjesme u prozi.

1856. U Baudelaireovu prijevodu objavljene Poeove Neobične priče.
Krajem godine Baudelaire i Poulet-Malassis sklapaju ugovor o objavljivanju Cvijeća zla.

1857. Smrt generala Aupicka.
Objavljeno Cvijeće zla, u tiraži od 1300 primjeraka.
U listu Figaro kritičar Gustave Bourdin proglašava Cvijeće zla “bolnicom otvorenom za sve ludosti duha, za sve pokvarenosti srca, ali ne zato da bi te bolesti bile izliječene, jer one su neizlječive”. Ovaj članak bio je poticaj za sudski proces u kojemu su se Baudelaire i njegov izdavač našli na optuženičkoj klupi. Tužitelj je bio Ernest Pinard, koji je istu ulogu imao i u suđenju Gustaveu Flaubertu povodom romana Gospođa Bovary. Na osnovi sudske odluke, svi neprodani primjerci Cvijeća zla su zaplijenjeni; zabranjeno je šest “nemoralnih” pjesama (“Leta”, “Nakit”, “Lezbos”, “Prokletnice”, “Preveseloj” i “Preobražaji vampira”), koje su morale biti izbačene iz knjige, a Baudelaire i Poulet-Malassis su zbog “povrede javnog morala” osuđeni na novčanu kaznu.
Međutim, u časopisu Moniteur kritičar Edouard Thierry objavio je veoma pohvalan prikaz Cvijeća zla.
Victor Hugo s otoka Guernesey piše Baudelaireu: “Vaše Cvijeće zla bliješti i sjaji poput zvijezda.”
Baudelaire otkriva gospođi Sabatier svoj identitet, nakon čega ona uzvraća na njegovu ljubav i postaje mu ljubavnica. Ali on odmah prekida tu vezu. “Bila si božanstvo”, piše joj, “a sad si žena.”

1858. Zdravstvene tegobe: bolovi u nogama i u želucu, otežan hod, gušenje.
Objavljen sonet “Duellum”.
U časopisu Revue contemporaine objavljen prvi dio “Vještačkih rajeva” (o hašišu).
Kraće vrijeme boravi kod majke u Honfleuru u Normandiji.

1859. Ponovno boravi u Honfleuru, gdje je vjerojatno napisao “Putovanje”, najdužu pjesmu u Cvijeću zla, koja će biti uvrštena u drugo izdanje zbirke.
U časopisu L’Artiste objavljena je Baudelaireova studija o Gautieru, koja je uskoro štampana i kao posebna knjižica u izdanju Poulet-Malassisa. Kao predgovor studiji služi pismo Victora Hugoa u kojemu tada najveći autoritet u književnom životu Francuske prepoznaje Cvijeće zla kao “novi drhtaj”.
Revue française objavljuje Salon 1859.

1860. Baudelaire i Poulet-Malassis zaključuju ugovor o objavljivanju drugog izdanja Cvijeća zla, Vještačkih rajeva i dviju knjiga ogleda (Književna mišljenja, djelo objavljeno tek poslije Baudelaireove smrti pod naslovom Romantična umjetnost koji nije Baudelaireov, i Estetičke zanimljivosti).
Pod naslovom Uživatelj opijuma u Revue contemporaine objavljen drugi dio Vještačkih rajeva.
U pismu Richardu Wagneru Baudelaire izražava divljenje njegovoj muzici.
U izdanju Poulet-Malassisa pojavljuju se Vještački rajevi kao knjiga.
U časopisu L’Artiste objavljeno osam Baudelaireovih pjesama: “Alkemija patnje”, “Simpatičan užas”, “Sat”, “Slijepci”, “Jednoj prolaznici”, “Sablast”, “Poslijepodnevna pjesma” i “Himna ljepoti”.

1861. Objavljeno drugo izdanje Cvijeća zla.
U časopisu Revue européenne objavljen Baudelaireov ogled o Richardu Wagneru.
U pismu majci Baudelaire saopćava namjeru da piše i objavi neku vrstu dnevnika pod naslovom Moje ogoljeno srce.
Baudelaire prodaje svoja autorska prava nakladnicima Poulet-Malassisu i De Broiseu.
Časopis Revue fantastique objavljuje nekoliko Baudelaireovih ogleda pod naslovom Razmišljanja o nekim suvremenicima, kao i ogled o Eugèneu Delacroixu i devet pjesama u prozi.
Baudelaire se kandidira za Francusku akademiju, na mjesto koje je ostalo upražnjeno smrću Henrija Lacordairea, što izaziva neku vrstu skandala u književnoj javnosti. Neki prijatelji, među njima i kritičar Sainte-Beuve, savjetuju mu da odustane, što će on i učiniti u veljači sljedeće godine.

1862. U svom intimnom dnevniku naslovljenom Krijesnice (Fusées) Baudelaire bilježi jezivu slutnju onoga što ga čeka u bliskoj budućnosti: “Gajio sam svoju preosjetljivost s radošću i užasavanjem. Sada još uvijek osjećam vrtoglavicu, pa mi je danas, 23. siječnja 1862., upućena neobična opomena – osjetio sam kako me je okrznulo krilo slaboumnosti.”
List La Presse objavljuje dvadeset Baudelaireovih pjesama u prozi.
U članku objavljenom u londonskom listu The Spectator engleski pjesnik Swinburne, jedan od prvih iz buduće “legije” Baudelaireovih poklonika, izražava svoje oduševljenje Cvijećem zla.
Poulet-Malassis uhićen je na zahtjev jednog vjerovnika. Uskoro bankrotira i sklanja se u Belgiju.

1863. Pretpostavljajući da ga stečaj Poulet-Malassisa oslobađa obveze prema njemu, Baudelaire ustupa nakladniku Hetzelu svoja autorska prava nad Cvijećem zla, Malim pjesmama u prozi i Mojim ogoljenim srcem.
Časopis Revue nationale et étrangère objavljuje sedam Baudelaireovih pjesama u prozi.
Umire Delacroix; Baudelaire objavljuje nekrolog u vidu studije o slikaru.
U listu Figaro objavljen Baudelaireov ogled o slikaru Constantinu Guysu pod naslovom “Slikar modernog života”, iznimno značajan tekst u kojemu Baudelaire izlaže svoja shvaćanja o modernom u umjetnosti, dokazujući se kao najdalekovidniji i najpronicljiviji estetičar svog stoljeća.

1864. Figaro objavljuje šest Baudelaireovih pjesama u prozi. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naslov Splin Pariza (Spleen de Paris).
Sklanjajući se od nerazumijevanja kojim je okružen u pariškoj sredini, ali i od vjerovnika koji ga progone, Baudelaire odlazi u Bruxelles, nadajući se da će tu naći izdavača svojih cjelokupnih djela. Tu drži pet predavanja (o Delacroixu, Gautieru i o “vještačkim rajevima”). Odziv publike veoma je slab, honorari su mizerni, i Bruxelles postaje za Baudelairea veliko razočaranje, što će pjesnik izraziti u nizu jetkih i sarkastičnih napisa o tom gradu i njegovim stanovnicima.
Dvije pjesme u prozi objavljene su u časopisu La Vie parisienne, i još šest u Revue parisienne.

1865. L’Artiste objavljuje Mallarméovu Književnu simfoniju, čiji je drugi dio posvećen Baudelaireu.
Ogorčen člankom u kojemu je Jules Janin napao Heinricha Heinea, Baudelaire piše oštar odgovor koji nije poslan, ali su ostale sačuvane dvije njegove skice.
Paul Verlaine u časopisu L’Art objavljuje pravi ditiramb o Baudelaireu, kod kojega, međutim, to izaziva samo uznemirenost i odbojnost. “Ti mladi ljudi”, piše on iz Belgije, “zadaju mi pseći strah. Ništa toliko ne volim kao da budem sam.”

1866. Poulet-Malassis objavljuje Baudelaireove pjesme pod naslovom Épaves (Pabirci).
Baudelaireovo zdravstveno stanje sve se više pogoršava. Pretrpjevši moždani udar, on počinje gubiti moć govora. Javlja se i oduzetost, tako da više nije u stanju raditi.
U časopisu Le Parnasse contemporain pojavljuje se petnaest Baudelaireovih pjesama pod zajedničkim naslovom Novi cvjetovi zla (Nouvelles Fleurs du Mal).
Majka i prijatelj Arthur Stevens prebacuju Baudelairea u Pariz, u sanatorij doktora Duvala, gdje ga posjećuju Sainte-Beuve, Maxime du Camp, Banville, Leconte de Lisle i Nadar. Jedina riječ koju je Baudelaire u stanju izgovoriti neka je vrsta psovke kojom izražava sve moguće osjećaje: iznenađenje, ljutnju, ushićenost: crénom, kratica nastala od sacré nom (de Dieu), “sveto ime Božje”.

1867. Poslije duge agonije, Baudelaire umire 31. kolovoza. Sahranjen je 2. rujna na groblju Montparnasse, u grobnici u kojoj već počiva njegov očuh, general Aupick, i u kojoj će četiri godine kasnije biti sahranjena i njegova majka. Posmrtne govore drže pjesnik Banville i Baudelaireov prijatelj i prvi biograf Charles Asselineau.

Kupujte po
Opcije kupovine
Kategorija
  1. Bestseler
    1. Akcije
      1. Do isteka zaliha!
      2. 3 za 300
  2. Nagrađene knjige
    1. Strani autori
  3. Beletristika
    1. Suvremena književnost
      1. Strani autori
      2. Domaći autori
      3. Povijest
      4. Ljubav &td.
      5. Rat
    2. Klasici & suvremeni klasici
    3. Domaća književnost
      1. Suvremena
      2. Ljubav &td.
    4. Krimići, trileri & misterij
      1. Triler
    5. Ljubav &td.
      1. Strani autori
      2. Domaći autori
      3. Povijest
    6. Povijesni roman
      1. Strani autori
      2. 20. stoljeće
      3. Akcija i avantura
    7. Poezija i drama
      1. Poezija
Autor
  1. Stanko Abadžić
  2. Gilbert Adair
  3. César Aira
  4. Halid Al-Hamissi
  5. Selçuk Altun
  6. Götz Aly
  7. Jurij Andruhovič
  8. Nathacha Appanah
  9. Vladislav Bajac
  10. David Bajo
  11. Tomica Bajsić
  12. Gerbrand Bakker
  13. Bruno Ballardini
  14. Zsuzsa Bánk
  15. Snježana Banović
  16. John Banville
  17. Nir Baram
  18. Elia Barceló
  19. Attila Bartis
  20. Joanna Bator
  21. Charles Baudelaire
  22. Ludwig Bauer
  23. Muharem Bazdulj
  24. Nura Bazdulj-Hubijar
  25. Josh Bazell
  26. Paul Beatty
  27. Luka Bekavac
  28. Hans Belting
  29. Tahar Ben Jelloun
  30. Gordana Benić
  31. Ronan Bennett
  32. Alan Bennett
  33. Nada Beroš
  34. Marcel Beyer
  35. Milorad Bibić
  36. Tito Bilopavlović
  37. Laurent Binet
  38. Jean-Marie Blas de Robles
  39. Hassan Blasim
  40. Krešimir Blažević
  41. Neda Miranda Blažević-Krietzman
  42. Philipp Blom
  43. Marica Bodrožić
  44. Martin Bojowald
  45. Oliver Bottini
  46. Anthony Bourdain
  47. William Boyd
  48. T.C. Boyle
  49. Mirko Božić
  50. Alida Bremer
  51. Jorge Bucay
  52. Slađana Bukovac
  53. Tomislav Buntak
  54. Michael Burleigh
  55. Hubert Butler
  56. Jaume Cabré
  57. Emilio Calderón
  58. Martín Caparrós
  59. Andreu Carranza
  60. Javier Cercas
  61. Branimir Cerovski
  62. Hugo Claus
  63. Paolo Cognetti
  64. Aleš Čar
  65. Dušan Čater
  66. Giacomo D’Alisa
  67. Kjell Ola Dahl
  68. Sophie Dahl
  69. Kamel Daoud
  70. László Darvasi
  71. Filip David
  72. Tim Davys
  73. Mário de Carvalho
  74. Eliseo Alberto de Diego
  75. Margriet de Moor
  76. Aleš Debeljak
  77. Jacek Dehnel
  78. Federico Demaria
  79. Demián Bucay
  80. Pamela Des Barres
  81. Agnés Desarthe
  82. Dubravko Detoni
  83. Patrick deWitt
  84. Joël Dicker
  85. Joan Didion
  86. Dan Diner
  87. Assia Djebar
  88. Jasminka Domaš
  89. Branimir Donat
  90. Ceridwen Dovey
  91. Nataša Dragnić
  92. Danijel Dragojević
  93. György Dragomán
  94. Slavenka Drakulić
  95. Daša Drndić
  96. Anja Drulović
  97. Zoran Drvenkar
  98. María Dueñas
  99. Srđan Dvornik
  100. Ivančica Đerić
  101. Ivica Đikić
  102. Robert M. Edsel
  103. Bernice Eisenstein
  104. Mathias Énard
  105. Per Olov Enquist
  106. Péter Esterházy
  107. Neil Faulkner
  108. Ottó Fenyvesi
  109. Goran Ferčec
  110. Felipe Fernández-Armesto
  111. Richard Flanagan
  112. Gillian Flynn
  113. András Forgách
  114. Susana Fortes
  115. Milan Fošner
  116. Branko Franceschi
  117. Julia Franck
  118. Eva Gabrielsson
  119. Bojan Gagić
  120. Péter Gárdos
  121. Antonio Garrido
  122. Karl-Markus Gauß
  123. Heike Geißler
  124. Drago Glamuzina
  125. Dmitry Glukhovsky
  126. Slavko Goldstein
  127. Witold Gombrowicz
  128. Georgi Gospodinov
  129. David Graeber
  130. Krisztián Grecsó
  131. Stephen Greenblatt
  132. Rajko Grlić
  133. Tatjana Gromača
  134. Vasilij Grossman
  135. David Grossman
  136. Grupa autora
  137. Norbert Gstrein
  138. Ernst Haffner
  139. Rawi Hage
  140. Eduardo Halfon
  141. James Hamilton-Paterson
  142. Peter Handke
  143. Deborah Harkness
  144. Josef Haslinger
  145. Yuri Herrera
  146. Stefan Hertmans
  147. Wolfgang Hilbig
  148. Srećko Horvat
  149. Kari Hotakainen
  150. Aleksandar Hut Kono
  151. Ivica Ivanišević
  152. Željko Ivanković
  153. Fleur Jaeggy
  154. Dubravko Jagatić
  155. Zvi Jagendorf
  156. Tvrtko Jakovina
  157. Franjo Janeš
  158. Rade Jarak
  159. Isabelle Jarry
  160. Miljenko Jergović
  161. Viktor Jerofejev
  162. Predrag Jirsak
  163. Uwe Johnson
  164. Gaëlle Josse
  165. Dejan Jović
  166. Ivan Jozić
  167. Julia Juzik
  168. Giorgos Kallis
  169. Wladimir Kaminer
  170. Zvonko Karanović
  171. Joana Karistjani
  172. Panos Karnezis
  173. Andrew Keen
  174. Daniel Kehlmann
  175. Jochen Kelter
  176. Lars Kepler
  177. Etgar Keret
  178. Ian Kershaw
  179. Imre Kertész
  180. Jonas Hassen Khemiri
  181. Bodo Kirchhoff
  182. Enes Kišević
  183. Đurđa Knežević
  184. Branko Kostelnik
  185. Mirko Kovač
  186. Hrvoje Kovačević
  187. Marek Krajewski
  188. Jaan Kross
  189. Pero Kvesić
  190. Tuomas Kyrö
  191. David Lagercrantz
  192. Dražen Lalić
  193. Katja Lange-Müller
  194. Reif Larsen
  195. Stieg Larsson
  196. Jonathan Lethem
  197. Mario Levi
  198. Primo Levi
  199. Charles Lewinsky
  200. Sanja Lovrenčić
  201. Ivan Lovrenović
  202. Nebojša Lujanović
  203. Robert Lyndon
  204. Nikola Madžirov
  205. Ariel Magnus
  206. Claudio Magris
  207. Branko Maleš
  208. Andreas Malm
  209. Norman Manea
  210. Thomas Mann
  211. Sonja Manojlović
  212. Mirko Marjanović
  213. Monika Maron
  214. Esteban Martín
  215. Ivor Martinić
  216. Vojislav Mataga
  217. Jean Mattern
  218. Miha Mazzini
  219. Jay McInerney
  220. Semezdin Mehmedinović
  221. Francesca Melandri
  222. Eduardo Mendoza
  223. Zbigniew Mentzel
  224. Claire Messud
  225. Sami Michael
  226. Igor Mirković
  227. Josip Mlakić
  228. Patrick Modiano
  229. Rita Monaldi
  230. Terézia Mora
  231. Erin Morgenstern
  232. Erwin Mortier
  233. Tihomir Mraović
  234. Harry Mulisch
  235. Heiner Müller
  236. Robert Musil
  237. Vicki Myron
  238. Péter Nádas
  239. Raduan Nassar
  240. Niklas Natt och Dag
  241. Sönke Neitzel
  242. Cees Nooteboom
  243. Lawrence Norfolk
  244. Joseph O’Connor
  245. Sofi Oksanen
  246. Neven Orhel
  247. Anna Maria Ortese
  248. Antonio Ortuno
  249. Christian Oster
  250. Josip Osti
  251. Amos Oz
  252. Fania Oz-Salzberger
  253. Boris Pahor
  254. Žarko Paić
  255. Félix J. Palma
  256. Valerij Panjuškin
  257. Magdalena Parys
  258. Raj Patel
  259. Oleg Pavlov
  260. Marko Pavlovski
  261. Pierre Péju
  262. Vuk Perišić
  263. Ivana Peruško Vindakijević
  264. Marisha Pessl
  265. Dino Pešut
  266. Sibila Petlevski
  267. Nikica Petrak
  268. Ricardo Piglia
  269. Zoran Pilić
  270. Magdaléna Platzová
  271. Marko Pogačar
  272. Elena Poniatowska
  273. Sven Popović
  274. Milorad Popović
  275. Petar Prelog
  276. Branka Primorac
  277. Aleksandar Prokopiev
  278. Jordi Puntí
  279. Zorica Radaković
  280. Chil Rajchman
  281. Omer Rak
  282. Ilma Rakusa
  283. Pascal Rambert
  284. Rod Rees
  285. Sven Regener
  286. Nicolas Remin
  287. Delimir Rešicki
  288. Mihail Riklin
  289. Gregory David Roberts
  290. John Maddox Roberts
  291. Joseph Roth
  292. Ralf Rothmann
  293. Gilles Rozier
  294. Carlos Ruiz Zafón
  295. Branka Sacher
  296. Renata Salecl
  297. Canek Sánchez Guevara
  298. Albert Sánchez Pinol
  299. Elke Schmitter
  300. Ben Schott
  301. Paul Schreiner
  302. Richard Schuberth
  303. Samanta Schweblin
  304. Antonio Scurati
  305. Steve Sem-Sandberg
  306. Korana Serdarević
  307. Zeruya Shalev
  308. Dobroslav Silobrčić
  309. Živko Skračić
  310. Andrej E. Skubic
  311. Nikica Slavić
  312. Leïla Slimani
  313. Goce Smilevski
  314. Sid Smith
  315. Guido Snel
  316. Milan Soklić
  317. Vladimir Sorokin
  318. Francesco Sorti
  319. Ognjen Spahić
  320. Susan Spencer-Wendel
  321. Gayatri Chakravorty Spivak
  322. Saša Stanišić
  323. Andrzej Stasiuk
  324. Jón Kalman Stefánsson
  325. David Stevenson
  326. Vladimir Stojsavljević
  327. Morten A. Strøksnes
  328. Irena Svetek
  329. Ognjen Sviličić
  330. Anne Swärd
  331. Andrzej Szczypiorski
  332. Dušan Šarotar
  333. Nataša Šegota Lah
  334. Faruk Šehić
  335. Ivana Šojat
  336. Antun Šoljan
  337. Klaudio Štefančić
  338. Aleš Šteger
  339. Igor Štiks
  340. Malba Tahan
  341. Daniel Tammet
  342. Ahmet Hamdi Tanpinar
  343. Dinko Telećan
  344. Peter Terrin
  345. Scarlett Thomas
  346. P. F. Thomése
  347. Uwe Timm
  348. Zvonko Todorovski
  349. Olga Tokarczuk
  350. Ante Tomić
  351. Jáchym Topol
  352. Tomas Tranströmer
  353. Kateřina Tučková
  354. Dubravka Ugrešić
  355. Ljudmila Ulicka
  356. Maja Urban
  357. Radenko Vadanjel
  358. Carl-Johan Vallgren
  359. Antonin Varenne
  360. Manuel Vázquez Montalbán
  361. László Végel
  362. Vladimir Velebit
  363. Goran Vojnović
  364. Eda Vujević
  365. Jan Wallentin
  366. Martin Walser
  367. Tim Weiner
  368. Harald Welzer
  369. Kjell Westö
  370. Tommy Wieringa
  371. Sonia Wild Bićanić
  372. John L. Williams
  373. John Williams
  374. Chris Womersley
  375. Mo Yan
  376. Fareed Zakaria
  377. Josip Zanki
  378. Juli Zeh
  379. Đorđe Zelmanović
  380. Jorge Zepeda Patterson
  381. Mihail Zigar
  382. Zdravko Zima
  383. Damir Zlatar Frey
  384. Efraim Zuroff
  385. Slavoj Žižek
Jezik izvornika
  1. francuski
  2. hrvatski
  3. španjolski