Alberto Manguel

Alberto Manguel, rođen 1948. u Buenos Airesu, odrastao je u Tel Avivu i živio u Italiji, Francuskoj, na Tahitiju, Engleskoj te u Kanadi. Od 1964. do 1968., radeći u knjižari Pygmalion u Buenos Airesu, čitao je tada već slijepom Jorgeu Luisu Borgesu. Godinama poslije portretirao je zagonetnoga genija u knjizi S Borgesom (2004.), za koju je primio nagradu Prix du livre en Poitou-Charentes. Godine 1969. Manguel je napustio Argentinu i otišao u Europu, gdje radi kao prevoditelj i urednik u različitim nakladničkim kućama. Autor je brojnih publicističkih djela, među kojima su Rječnik imaginarnih mjesta (katalog fantastičnih prostora svjetske književnosti, u suautorstvu s Giannijem Guadalupijem, 1980.), Povijest čitanja (1996.), Knjižnica noću (2007.), Homerova Ilijada i Odiseja: biografija (2008.), Čitatelj o čitanju (2010.), Putnik, toranj i crv: čitatelj kao metafora (2013.) i Znatiželja (2015.). Alberto Manguel autor je i pet romana, između ostalih Stigle su vijesti iz strane zemlje (1991.), Stevenson pod stablima palmi (2003.) i Svi muškarci su lažljivci (2008.), te brojnih važnih književnih antologija kao što su Crna voda: knjiga fantastične književnosti (1983.), Vrata Raja: antologija kratke erotske književnosti (1993.), Majke i kćeri (1998.), Očevi i sinovi (1998.) i Bestijarij (odabrane priče Julija Cortázara, 1998.). Godine 1971. za svoje je kratke priče dobio nagradu La Nación, prvu u nizu nagrada i priznanja. Dobitnik je stipendije Guggenheim i počasnih doktorata Sveučilišta u Liègeu te Sveučilišta Anglia Ruskin u Cambridgeu. Nositelj je odličja francuskog Reda umjetnosti i književnosti. U prosincu 2015. izabran je za ravnatelja Argentinske nacionalne biblioteke.