Charles Baudelaire

1759. U varošici La Neuville-au-Pont (departman Marna, na sjeveru Francuske) rodio se François Baudelaire, otac Charlesa Baudelairea.

1793. U Londonu se rodila Baudelaireova majka Caroline Archenbaut-Defayis (ili Archimbaut-Dufaÿs). 

1819. Ostavši udovac, François Baudelaire stupio je s Carolinom Archimbaut-Dufaÿs u svoj drugi brak.

1821. U Parizu se 9. travnja rodio Charles Baudelaire.

1827. Smrt Baudelaireova oca.

1828. Baudelaireova majka ponovno se udaje, za visokog časnika francuske vojske Jacquesa Aupicka, rođenog 1789.

1832. Baudelaire dolazi u Lyon, gdje ga očuh, koji je premješten u garnizon u tom gradu, smješta u privatni pansion Delorme. Iste godine, pošto je upisan u Kraljevski licej u Lyonu, Baudelaire prelazi u internat tog liceja.

1836. Aupick postaje načelnik stožera pariškog garnizona, a Baudelaire, upisan u Licej Louis-le-Grand, živi u internatu tog liceja.

1837. Baudelaire je nagrađen za stihove na latinskom.

1838. S majkom i očuhom Baudelaire ljetuje u Pirenejima, gdje piše jednu od svojih prvih pjesama pod karakterističnim naslovom “Nespojivost” (“Incompatibilité”).

1839. Baudelairea izbacuju iz Liceja Louis-le-Grand, i to zbog sitnice: nije htio predati ceduljicu koju mu je dodao jedan drug.
Aupick postaje general.
Baudelaire uspješno polaže maturski ispit.

1840. Baudelaire se u privatnom pansionu u koji ga je smjestila obitelj upoznaje i zbližava s pjesnicima Ernestom Prarontom i Gustaveom Le Vavasseurom. U to vrijeme počinje i njegova veza s prostitutkom iz Latinske četvrti Sarom zvanom La Louchette (zrikava). O toj vezi, u kojoj je vjerojatno zaražen sifilisom, riječ je u pjesmi “Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći…”

1841. Uznemiren Baudelaireovim načinom života, Aupick odlučuje poslati ga u Indiju. Ukrcavši se u Bordeauxu na Brod južnih mora (Paquebot--des-mers-du-Sud), Baudelaire polazi za Calcuttu. U rujnu boravi na otoku Mauricijusu, a u listopadu se iskrcava na otok La Réunion (tada Bourbon) i odbija nastaviti putovanje za Indiju. Međutim, povjesničar književnosti i esejist Pascal Pia u knjizi Baudelaire njim samim ipak dopušta mogućnost da je Baudelaire dospio do Colomba i Calcutte. Mada to Baudelaire nikad neće priznati, boravak u egzotičnim krajevima južne hemisfere i doživljaj Indijskog oceana ostavit će snažan trag na njegovu djelu.

1842. Na brodu Alcide Baudelaire se vraća u Francusku. Malo poslije dolaska u Pariz upoznaje se s mulatkinjom Jeanne Lemer, poznatijom kao Jeanne Duval, statistkinjom u jednom drugorazrednom kazalištu, i započinje s njom vezu koju će održavati skoro do svoje smrti. Sa Jeanne Duval on će povremeno raskidati, ali će joj se uvijek vraćati, a ona će nadahnuti neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama.
Postavši punoljetan, dobiva svoj dio očinskog nasljeđa, za ono vrijeme veoma veliku svotu (75.000 franaka). Na račun tog nasljeđa počinje se raskošnim načinom života sve više zaduživati. Nastanjuje se na otoku Saint-Louisu.

1843. Anonimno surađuje u drugom dijelu zbirke Stihovi Gustavea Le Vavasseura, Ernesta Praronta i Augustea Dozona koja je te godine objavljena.
Zajedno s Prarontom radi na drami u stihovima Ideolus, koja ostaje nedovršena.
Preseljava se u palaču Pimodan, gdje živi i slikar Fernand Boissard de Boisdenier, kojega pored Baudelairea posjećuju mnogi pisci i umjetnici, među njima i Gautier i Balzac. Tu se sastaje i Klub hašišovaca, pa i Baudelaire stječe prva iskustva s drogom.
Zadužuje se kupovinom skupih umjetničkih predmeta.

1844. Uznemiren neumjerenom rasipnošću svog pastorka, Aupick saziva Obiteljsko vijeće, koje Baudelaireu imenuje skrbnika. To je odvjetnik Narcisse-Désiré Ancelle, bilježnik iz Neuillyja. Baudelaire to osjeća kao ponižavajuće ograničenje svoje slobode i protiv te odluke gnjevno će se buniti cijelog svog života, iako je Ancelle, prema svim svjedočanstvima, pa i prema povremenim priznanjima samog Baudelairea, u toj ulozi bio veoma korektan.

1845. U časopisu Artiste pojavljuju se četiri Baudelaireova soneta, od kojih je samo jedan potpisan njegovim prezimenom, dok su dva objavljena pod pseudonimom, a jedan anonimno.
U pismu Ancelleu Baudelaire saopćava namjeru da se ubije, a da prethodno ostavi oporukom svu svoju imovinu Jeanne Duval. Pokušava se ubiti nožem, ali od toga mu ostaje samo ogrebotina. Poslije tog pokušaja živi neko vrijeme s majkom i očuhom.
Objavljen je Salon 1845, kao rezultat njegove posvećenosti likovnoj kritici. Tu se Baudelaire već očituje kao likovni kritičar kojemu u 19. stoljeću neće biti ravnog.
Najavljuje zbirku svojih pjesama pod naslovom Lezbijke (Les Lesbiennes).

1846. Objavljeni: Salon 1846, Savjeti mladim piscima, pjesme “Dun Juan u Paklu” pod naslovom “Impénitent” (“Onaj koji se ne kaje”) i “Djevojci iz Malabara”, pod naslovom “A une Indienne” (“Jednoj Indijki”).
Ovo je godina do koje je Baudelaire, prema sasvim proizvoljnoj i krajnje netočnoj ocjeni iz poznatog Sartreova eseja, navodno već rekao i napisao sve što je imao, i od koje počinje samo “mučno preživljavanje” i “prežvakavanje već rečenog”.

1847. Objavljena je Baudelaireova novela “Fanfarlo”.
Baudelaire se upoznaje s glumicom Marie Daubrun, u koju se zaljubljuje, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena (uspješni suparnik bit će mu pjesnik Banville). Marie Daubrun nadahnut će neke od najljepših Baudelaireovih ljubavnih pjesama.
Upoznaje se i sprijateljuje sa slikarom Gustaveom Courbetom, koji izrađuje njegov portret.

1848. Godina revolucije: Baudelaire na barikadama objavljuje da “ide ustrijeliti generala Aupicka”. Postaje tajnikom uredništva republikanskog lista Tribune nationale.
General Aupick imenovan je za ambasadora Francuske u Carigradu.
Baudelaire objavljuje svoj prvi prijevod Edgara Allana Poea.
Objavljena je pjesma “Vino ubojice”.

1849. Stupa u kontakt sa svojim budućim izdavačem Poulet-Malassisom, u kojemu će do kraja života imati i najodanijeg prijatelja.
U prosincu boravi u Dijonu, gdje mu se pridružuje Jeanne Duval.

1850. Povjerava jednom krasnopiscu dvije bilježnice sa svojim stihovima.
Objavljuje pjesme “Duša vina” pod naslovom “Vino poštenih ljudi” (“Le Vin des Honnêtes Gens”) i “Kazna za oholost”.
Najavljuje zbirku pjesama pod naslovom Limbovi (Les Limbes).
Gautier upoznaje Baudelairea s Apollonieom Sabatier, veoma lijepom izdržavanom ženom koju su zvali “Predsjednicom” jer se oko nje okupljao širok krug ljudi iz pariške kulturne elite, a bila je i inspiracija likovnim umjetnicima, koji su ostavili njene biste i portrete.

1851. Aupick je imenovan za ambasadora u Madridu, gdje će ostati do travnja 1853.
Objavljeni prvi tekstovi iz budućeg Baudelaireova djela Vještački rajevi (Les Paradis artificiels).
Objavljeno jedanaest Baudelaireovih pjesama.

1852. U časopisu Revue de Paris objavljena obimna Baudelaireova studija o Poeu.
Baudelaire šalje Gautieru, kao jednom od urednika tog časopisa, veći broj pjesama, od kojih su objavljene samo dvije: “Odricanje Svetog Petra” i “Čovjek i more” (pod naslovom “Slobodni čovjek i more”).
Iskrivljujući svoj rukopis da ne bi bio prepoznat, Baudelaire šalje gospođi Sabatier pismo uz koje prilaže pjesmu “Jednoj preveseloj ženi”. Za ovim pismom uslijedit će i druga, s kojima će joj poslati neke od svojih najljepših pjesama.

1853. Objavljuje prijevode Poeove pjesme “Gavran” i novelâ “Crna mačka” i “Morela”.
Aupick postaje senator.

1854. I dalje upućuje anonimna pisma gospođi Sabatier.
Objavljuje nove prijevode Poeovih novela.

1855. U časopisu Revue des Deux Mondes objavljuje osamnaest pjesama pod zajedničkim naslovom Cvijeće zla.
U zborniku naslovljenom Fontainebleau objavljuje svoje prve pjesme u prozi.

1856. U Baudelaireovu prijevodu objavljene Poeove Neobične priče.
Krajem godine Baudelaire i Poulet-Malassis sklapaju ugovor o objavljivanju Cvijeća zla.

1857. Smrt generala Aupicka.
Objavljeno Cvijeće zla, u tiraži od 1300 primjeraka.
U listu Figaro kritičar Gustave Bourdin proglašava Cvijeće zla “bolnicom otvorenom za sve ludosti duha, za sve pokvarenosti srca, ali ne zato da bi te bolesti bile izliječene, jer one su neizlječive”. Ovaj članak bio je poticaj za sudski proces u kojemu su se Baudelaire i njegov izdavač našli na optuženičkoj klupi. Tužitelj je bio Ernest Pinard, koji je istu ulogu imao i u suđenju Gustaveu Flaubertu povodom romana Gospođa Bovary. Na osnovi sudske odluke, svi neprodani primjerci Cvijeća zla su zaplijenjeni; zabranjeno je šest “nemoralnih” pjesama (“Leta”, “Nakit”, “Lezbos”, “Prokletnice”, “Preveseloj” i “Preobražaji vampira”), koje su morale biti izbačene iz knjige, a Baudelaire i Poulet-Malassis su zbog “povrede javnog morala” osuđeni na novčanu kaznu.
Međutim, u časopisu Moniteur kritičar Edouard Thierry objavio je veoma pohvalan prikaz Cvijeća zla.
Victor Hugo s otoka Guernesey piše Baudelaireu: “Vaše Cvijeće zla bliješti i sjaji poput zvijezda.”
Baudelaire otkriva gospođi Sabatier svoj identitet, nakon čega ona uzvraća na njegovu ljubav i postaje mu ljubavnica. Ali on odmah prekida tu vezu. “Bila si božanstvo”, piše joj, “a sad si žena.”

1858. Zdravstvene tegobe: bolovi u nogama i u želucu, otežan hod, gušenje.
Objavljen sonet “Duellum”.
U časopisu Revue contemporaine objavljen prvi dio “Vještačkih rajeva” (o hašišu).
Kraće vrijeme boravi kod majke u Honfleuru u Normandiji.

1859. Ponovno boravi u Honfleuru, gdje je vjerojatno napisao “Putovanje”, najdužu pjesmu u Cvijeću zla, koja će biti uvrštena u drugo izdanje zbirke.
U časopisu L’Artiste objavljena je Baudelaireova studija o Gautieru, koja je uskoro štampana i kao posebna knjižica u izdanju Poulet-Malassisa. Kao predgovor studiji služi pismo Victora Hugoa u kojemu tada najveći autoritet u književnom životu Francuske prepoznaje Cvijeće zla kao “novi drhtaj”.
Revue française objavljuje Salon 1859.

1860. Baudelaire i Poulet-Malassis zaključuju ugovor o objavljivanju drugog izdanja Cvijeća zla, Vještačkih rajeva i dviju knjiga ogleda (Književna mišljenja, djelo objavljeno tek poslije Baudelaireove smrti pod naslovom Romantična umjetnost koji nije Baudelaireov, i Estetičke zanimljivosti).
Pod naslovom Uživatelj opijuma u Revue contemporaine objavljen drugi dio Vještačkih rajeva.
U pismu Richardu Wagneru Baudelaire izražava divljenje njegovoj muzici.
U izdanju Poulet-Malassisa pojavljuju se Vještački rajevi kao knjiga.
U časopisu L’Artiste objavljeno osam Baudelaireovih pjesama: “Alkemija patnje”, “Simpatičan užas”, “Sat”, “Slijepci”, “Jednoj prolaznici”, “Sablast”, “Poslijepodnevna pjesma” i “Himna ljepoti”.

1861. Objavljeno drugo izdanje Cvijeća zla.
U časopisu Revue européenne objavljen Baudelaireov ogled o Richardu Wagneru.
U pismu majci Baudelaire saopćava namjeru da piše i objavi neku vrstu dnevnika pod naslovom Moje ogoljeno srce.
Baudelaire prodaje svoja autorska prava nakladnicima Poulet-Malassisu i De Broiseu.
Časopis Revue fantastique objavljuje nekoliko Baudelaireovih ogleda pod naslovom Razmišljanja o nekim suvremenicima, kao i ogled o Eugèneu Delacroixu i devet pjesama u prozi.
Baudelaire se kandidira za Francusku akademiju, na mjesto koje je ostalo upražnjeno smrću Henrija Lacordairea, što izaziva neku vrstu skandala u književnoj javnosti. Neki prijatelji, među njima i kritičar Sainte-Beuve, savjetuju mu da odustane, što će on i učiniti u veljači sljedeće godine.

1862. U svom intimnom dnevniku naslovljenom Krijesnice (Fusées) Baudelaire bilježi jezivu slutnju onoga što ga čeka u bliskoj budućnosti: “Gajio sam svoju preosjetljivost s radošću i užasavanjem. Sada još uvijek osjećam vrtoglavicu, pa mi je danas, 23. siječnja 1862., upućena neobična opomena – osjetio sam kako me je okrznulo krilo slaboumnosti.”
List La Presse objavljuje dvadeset Baudelaireovih pjesama u prozi.
U članku objavljenom u londonskom listu The Spectator engleski pjesnik Swinburne, jedan od prvih iz buduće “legije” Baudelaireovih poklonika, izražava svoje oduševljenje Cvijećem zla.
Poulet-Malassis uhićen je na zahtjev jednog vjerovnika. Uskoro bankrotira i sklanja se u Belgiju.

1863. Pretpostavljajući da ga stečaj Poulet-Malassisa oslobađa obveze prema njemu, Baudelaire ustupa nakladniku Hetzelu svoja autorska prava nad Cvijećem zla, Malim pjesmama u prozi i Mojim ogoljenim srcem.
Časopis Revue nationale et étrangère objavljuje sedam Baudelaireovih pjesama u prozi.
Umire Delacroix; Baudelaire objavljuje nekrolog u vidu studije o slikaru.
U listu Figaro objavljen Baudelaireov ogled o slikaru Constantinu Guysu pod naslovom “Slikar modernog života”, iznimno značajan tekst u kojemu Baudelaire izlaže svoja shvaćanja o modernom u umjetnosti, dokazujući se kao najdalekovidniji i najpronicljiviji estetičar svog stoljeća.

1864. Figaro objavljuje šest Baudelaireovih pjesama u prozi. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naslov Splin Pariza (Spleen de Paris).
Sklanjajući se od nerazumijevanja kojim je okružen u pariškoj sredini, ali i od vjerovnika koji ga progone, Baudelaire odlazi u Bruxelles, nadajući se da će tu naći izdavača svojih cjelokupnih djela. Tu drži pet predavanja (o Delacroixu, Gautieru i o “vještačkim rajevima”). Odziv publike veoma je slab, honorari su mizerni, i Bruxelles postaje za Baudelairea veliko razočaranje, što će pjesnik izraziti u nizu jetkih i sarkastičnih napisa o tom gradu i njegovim stanovnicima.
Dvije pjesme u prozi objavljene su u časopisu La Vie parisienne, i još šest u Revue parisienne.

1865. L’Artiste objavljuje Mallarméovu Književnu simfoniju, čiji je drugi dio posvećen Baudelaireu.
Ogorčen člankom u kojemu je Jules Janin napao Heinricha Heinea, Baudelaire piše oštar odgovor koji nije poslan, ali su ostale sačuvane dvije njegove skice.
Paul Verlaine u časopisu L’Art objavljuje pravi ditiramb o Baudelaireu, kod kojega, međutim, to izaziva samo uznemirenost i odbojnost. “Ti mladi ljudi”, piše on iz Belgije, “zadaju mi pseći strah. Ništa toliko ne volim kao da budem sam.”

1866. Poulet-Malassis objavljuje Baudelaireove pjesme pod naslovom Épaves (Pabirci).
Baudelaireovo zdravstveno stanje sve se više pogoršava. Pretrpjevši moždani udar, on počinje gubiti moć govora. Javlja se i oduzetost, tako da više nije u stanju raditi.
U časopisu Le Parnasse contemporain pojavljuje se petnaest Baudelaireovih pjesama pod zajedničkim naslovom Novi cvjetovi zla (Nouvelles Fleurs du Mal).
Majka i prijatelj Arthur Stevens prebacuju Baudelairea u Pariz, u sanatorij doktora Duvala, gdje ga posjećuju Sainte-Beuve, Maxime du Camp, Banville, Leconte de Lisle i Nadar. Jedina riječ koju je Baudelaire u stanju izgovoriti neka je vrsta psovke kojom izražava sve moguće osjećaje: iznenađenje, ljutnju, ushićenost: crénom, kratica nastala od sacré nom (de Dieu), “sveto ime Božje”.

1867. Poslije duge agonije, Baudelaire umire 31. kolovoza. Sahranjen je 2. rujna na groblju Montparnasse, u grobnici u kojoj već počiva njegov očuh, general Aupick, i u kojoj će četiri godine kasnije biti sahranjena i njegova majka. Posmrtne govore drže pjesnik Banville i Baudelaireov prijatelj i prvi biograf Charles Asselineau.

Kupujte po
Opcije kupovine
Kategorija
  1. Bestseler
    1. Akcije
      1. Digital Yard Sale
  2. Beletristika
    1. Suvremena književnost
      1. Strani autori
      2. Žene
      3. Rat
      4. Odrastanje
    2. Klasici & suvremeni klasici
      1. Strani autori
      2. Povijest
    3. Krimići, trileri & misterij
      1. Krimić
      2. Triler
    4. Povijesni roman
      1. Strani autori
      2. 20. stoljeće
      3. Akcija i avantura
    5. Poezija i drama
      1. Poezija
Autor
  1. Stanko Abadžić
  2. Gilbert Adair
  3. César Aira
  4. Halid Al-Hamissi
  5. Selçuk Altun
  6. Götz Aly
  7. Jurij Andruhovič
  8. Nathacha Appanah
  9. Vladislav Bajac
  10. David Bajo
  11. Tomica Bajsić
  12. Gerbrand Bakker
  13. Bruno Ballardini
  14. Zsuzsa Bánk
  15. Snježana Banović
  16. John Banville
  17. Nir Baram
  18. Elia Barceló
  19. Attila Bartis
  20. Joanna Bator
  21. Charles Baudelaire
  22. Ludwig Bauer
  23. Muharem Bazdulj
  24. Nura Bazdulj-Hubijar
  25. Josh Bazell
  26. Paul Beatty
  27. Luka Bekavac
  28. Hans Belting
  29. Tahar Ben Jelloun
  30. Gordana Benić
  31. Ronan Bennett
  32. Alan Bennett
  33. Nada Beroš
  34. Marcel Beyer
  35. Milorad Bibić
  36. Tito Bilopavlović
  37. Laurent Binet
  38. Jean-Marie Blas de Robles
  39. Hassan Blasim
  40. Krešimir Blažević
  41. Neda Miranda Blažević-Krietzman
  42. Philipp Blom
  43. Marica Bodrožić
  44. Martin Bojowald
  45. Oliver Bottini
  46. Anthony Bourdain
  47. William Boyd
  48. T.C. Boyle
  49. Mirko Božić
  50. Alida Bremer
  51. Jorge Bucay
  52. Slađana Bukovac
  53. Tomislav Buntak
  54. Michael Burleigh
  55. Hubert Butler
  56. Jaume Cabré
  57. Emilio Calderón
  58. Martín Caparrós
  59. Andreu Carranza
  60. Javier Cercas
  61. Branimir Cerovski
  62. Hugo Claus
  63. Paolo Cognetti
  64. Aleš Čar
  65. Dušan Čater
  66. Giacomo D’Alisa
  67. Kjell Ola Dahl
  68. Sophie Dahl
  69. Kamel Daoud
  70. László Darvasi
  71. Filip David
  72. Tim Davys
  73. Mário de Carvalho
  74. Eliseo Alberto de Diego
  75. Margriet de Moor
  76. Aleš Debeljak
  77. Jacek Dehnel
  78. Federico Demaria
  79. Demián Bucay
  80. Pamela Des Barres
  81. Agnés Desarthe
  82. Dubravko Detoni
  83. Patrick deWitt
  84. Joël Dicker
  85. Joan Didion
  86. Dan Diner
  87. Assia Djebar
  88. Jasminka Domaš
  89. Branimir Donat
  90. Ceridwen Dovey
  91. Nataša Dragnić
  92. Danijel Dragojević
  93. György Dragomán
  94. Slavenka Drakulić
  95. Daša Drndić
  96. Anja Drulović
  97. Zoran Drvenkar
  98. María Dueñas
  99. Srđan Dvornik
  100. Ivančica Đerić
  101. Ivica Đikić
  102. Robert M. Edsel
  103. Bernice Eisenstein
  104. Mathias Énard
  105. Per Olov Enquist
  106. Péter Esterházy
  107. Matias Faldbakken
  108. Neil Faulkner
  109. Ottó Fenyvesi
  110. Goran Ferčec
  111. Felipe Fernández-Armesto
  112. Richard Flanagan
  113. Gillian Flynn
  114. András Forgách
  115. Susana Fortes
  116. Milan Fošner
  117. Branko Franceschi
  118. Julia Franck
  119. Meelis Friedenthal
  120. Eva Gabrielsson
  121. Bojan Gagić
  122. Péter Gárdos
  123. Antonio Garrido
  124. Karl-Markus Gauß
  125. Heike Geißler
  126. Drago Glamuzina
  127. Dmitry Glukhovsky
  128. Josipa Gogić
  129. Ivo Goldstein
  130. Slavko Goldstein
  131. Witold Gombrowicz
  132. Georgi Gospodinov
  133. David Graeber
  134. Krisztián Grecsó
  135. Stephen Greenblatt
  136. Rajko Grlić
  137. Tatjana Gromača
  138. David Grossman
  139. Vasilij Grossman
  140. Grupa autora
  141. Norbert Gstrein
  142. Sinan Gudžević
  143. Ernst Haffner
  144. Rawi Hage
  145. Eduardo Halfon
  146. James Hamilton-Paterson
  147. Peter Handke
  148. Thore D. Hansen
  149. Deborah Harkness
  150. Josef Haslinger
  151. Yuri Herrera
  152. Stefan Hertmans
  153. Wolfgang Hilbig
  154. Srećko Horvat
  155. Kari Hotakainen
  156. Ted Hughes
  157. Aleksandar Hut Kono
  158. Nedžad Ibrahimović
  159. Ivica Ivanišević
  160. Željko Ivanković
  161. Fleur Jaeggy
  162. Dubravko Jagatić
  163. Zvi Jagendorf
  164. Tvrtko Jakovina
  165. Franjo Janeš
  166. Rade Jarak
  167. Isabelle Jarry
  168. Miljenko Jergović
  169. Viktor Jerofejev
  170. Predrag Jirsak
  171. Uwe Johnson
  172. Gaëlle Josse
  173. Dejan Jović
  174. Ivan Jozić
  175. Julia Juzik
  176. Giorgos Kallis
  177. Wladimir Kaminer
  178. Zvonko Karanović
  179. Joana Karistjani
  180. Panos Karnezis
  181. Andrew Keen
  182. Daniel Kehlmann
  183. Jochen Kelter
  184. Lars Kepler
  185. Etgar Keret
  186. Ian Kershaw
  187. Imre Kertész
  188. Jonas Hassen Khemiri
  189. Bodo Kirchhoff
  190. Miroslav Kirin
  191. Enes Kišević
  192. Tisja Kljaković Braić
  193. Đurđa Knežević
  194. Branko Kostelnik
  195. Mirko Kovač
  196. Hrvoje Kovačević
  197. Marek Krajewski
  198. Jaan Kross
  199. Pero Kvesić
  200. Tuomas Kyrö
  201. David Lagercrantz
  202. Dražen Lalić
  203. Katja Lange-Müller
  204. Reif Larsen
  205. Stieg Larsson
  206. Jonathan Lethem
  207. Mario Levi
  208. Primo Levi
  209. Charles Lewinsky
  210. Sanja Lovrenčić
  211. Ivan Lovrenović
  212. Nebojša Lujanović
  213. Robert Lyndon
  214. Nikola Madžirov
  215. Ariel Magnus
  216. Claudio Magris
  217. Branko Maleš
  218. Zoran Malkoč
  219. Andreas Malm
  220. Norman Manea
  221. Thomas Mann
  222. Sonja Manojlović
  223. Mirko Marjanović
  224. Dragan Markovina
  225. Monika Maron
  226. Esteban Martín
  227. Ivor Martinić
  228. Vojislav Mataga
  229. Suzana Matić
  230. Jean Mattern
  231. Miha Mazzini
  232. Eimear McBride
  233. Jay McInerney
  234. Semezdin Mehmedinović
  235. Francesca Melandri
  236. Eduardo Mendoza
  237. Zbigniew Mentzel
  238. Claire Messud
  239. Sami Michael
  240. Igor Mirković
  241. Lara Mitraković
  242. Josip Mlakić
  243. Patrick Modiano
  244. Rita Monaldi
  245. Vanessa Montfort
  246. Terézia Mora
  247. Erin Morgenstern
  248. Erwin Mortier
  249. Tihomir Mraović
  250. Harry Mulisch
  251. Heiner Müller
  252. Robert Musil
  253. Vicki Myron
  254. Péter Nádas
  255. Raduan Nassar
  256. Niklas Natt och Dag
  257. Sönke Neitzel
  258. Cees Nooteboom
  259. Lawrence Norfolk
  260. Joseph O’Connor
  261. Sofi Oksanen
  262. Neven Orhel
  263. Anna Maria Ortese
  264. Antonio Ortuno
  265. Christian Oster
  266. Josip Osti
  267. Amos Oz
  268. Fania Oz-Salzberger
  269. Boris Pahor
  270. Žarko Paić
  271. Félix J. Palma
  272. Valerij Panjuškin
  273. Magdalena Parys
  274. Raj Patel
  275. Oleg Pavlov
  276. Marko Pavlovski
  277. Pierre Péju
  278. Vuk Perišić
  279. Malin Persson Giolito
  280. Ivana Peruško Vindakijević
  281. Marisha Pessl
  282. Dino Pešut
  283. Sibila Petlevski
  284. Nikica Petrak
  285. Ricardo Piglia
  286. Zoran Pilić
  287. Magdaléna Platzová
  288. Marko Pogačar
  289. Brunhilde Pomsel
  290. Elena Poniatowska
  291. Milorad Popović
  292. Sven Popović
  293. Zoran Predin
  294. Petar Prelog
  295. Martin Previšić
  296. Branka Primorac
  297. Aleksandar Prokopiev
  298. Jordi Puntí
  299. Zorica Radaković
  300. Chil Rajchman
  301. Omer Rak
  302. Ilma Rakusa
  303. Pascal Rambert
  304. Rod Rees
  305. Sven Regener
  306. Nicolas Remin
  307. Delimir Rešicki
  308. Mihail Riklin
  309. Gregory David Roberts
  310. John Maddox Roberts
  311. Joseph Roth
  312. Ralf Rothmann
  313. Gilles Rozier
  314. Carlos Ruiz Zafón
  315. Branka Sacher
  316. Renata Salecl
  317. Canek Sánchez Guevara
  318. Albert Sánchez Pinol
  319. Elke Schmitter
  320. Ben Schott
  321. Paul Schreiner
  322. Richard Schuberth
  323. Samanta Schweblin
  324. Antonio Scurati
  325. Steve Sem-Sandberg
  326. Korana Serdarević
  327. Zeruya Shalev
  328. Dobroslav Silobrčić
  329. Živko Skračić
  330. Andrej E. Skubic
  331. Nikica Slavić
  332. Leïla Slimani
  333. Goce Smilevski
  334. Sid Smith
  335. Guido Snel
  336. Timothy Snyder
  337. Milan Soklić
  338. Vladimir Sorokin
  339. Francesco Sorti
  340. Ognjen Spahić
  341. Susan Spencer-Wendel
  342. Gayatri Chakravorty Spivak
  343. Saša Stanišić
  344. Andrzej Stasiuk
  345. Jón Kalman Stefánsson
  346. David Stevenson
  347. Vladimir Stojsavljević
  348. Morten A. Strøksnes
  349. Irena Svetek
  350. Ognjen Sviličić
  351. Anne Swärd
  352. Andrzej Szczypiorski
  353. Davor Šalat
  354. Dušan Šarotar
  355. Nataša Šegota Lah
  356. Faruk Šehić
  357. Viktor Šklovskij
  358. Slobodan Šnajder
  359. Ivana Šojat
  360. Antun Šoljan
  361. Klaudio Štefančić
  362. Aleš Šteger
  363. Igor Štiks
  364. Malba Tahan
  365. Daniel Tammet
  366. Ahmet Hamdi Tanpinar
  367. Dinko Telećan
  368. Peter Terrin
  369. Scarlett Thomas
  370. P. F. Thomése
  371. Uwe Timm
  372. Zvonko Todorovski
  373. Olga Tokarczuk
  374. Ante Tomić
  375. Jáchym Topol
  376. Tomas Tranströmer
  377. Kateřina Tučková
  378. Dubravka Ugrešić
  379. Ljudmila Ulicka
  380. Maja Urban
  381. Radenko Vadanjel
  382. Carl-Johan Vallgren
  383. Ernest van der Kwast
  384. Antonin Varenne
  385. Manuel Vázquez Montalbán
  386. László Végel
  387. Vladimir Velebit
  388. Goran Vojnović
  389. Eda Vujević
  390. Jan Wallentin
  391. Martin Walser
  392. Tim Weiner
  393. Harald Welzer
  394. Kjell Westö
  395. Tommy Wieringa
  396. Sonia Wild Bićanić
  397. John L. Williams
  398. John Williams
  399. Chris Womersley
  400. Mo Yan
  401. Fareed Zakaria
  402. Josip Zanki
  403. Juli Zeh
  404. Đorđe Zelmanović
  405. Jorge Zepeda Patterson
  406. Mihail Zigar
  407. Zdravko Zima
  408. Damir Zlatar Frey
  409. Efraim Zuroff
  410. Slavoj Žižek
Jezik izvornika
  1. engleski
  2. francuski
  3. katalonski
  4. turski