Anomalija
19,90 €
-
Jezik izvornika: francuski
-
Prijevod: Ursula Burger
-
Broj stranica: 320
-
Datum izdanja: travanj 2022.
-
ISBN: 978-953358449-2
-
Naslov izvornika: L’anomalie
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 460 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Kada let Air France broj 006 Pariz – New York upadne u epsku oluju, životi putnika u njemu promijenit će se zauvijek. Avion će mirno sletjeti u zračnu luku John F. Kennedy u ožujku, ali, na iznenađenje svih, u lipnju će se na zaslonima radara pojaviti još jedan isti avion s istim putnicima, koji će sletjeti na američki vojni aerodrom.
Što će putnici, ali i vlade učiniti? Kako objasniti tu pojavu, koje protokole uzeti u obzir, što raditi s putnicima i avionom? To su samo neka od pitanja koja si postavljaju političari.
Ali što da učine sami putnici? Tko je pravi ja, a tko nije, tko ima pravo na život i kako nastaviti život sa svojim identičnim dvojnikom? Što ako je netko umro između ožujka i lipnja? Nitko ne može objasniti događaj bez presedana koji izaziva mnoštvo moralnih, teoloških, znanstvenih i egzistencijalnih pitanja.
Nagrađivani milijunski bestseler Anomalija francuskog pisca Hervéa Le Telliera, dobitnika najprestižnije francuske nagrade Goncourt za 2020., probija sve žanrovske barijere, u svijetu prepunom bojazni oštroumno postavljajući čitatelju ono najvažnije pitanje: tko smo mi?
“Zakopčajte pojaseve dok vas Hervé Le Tellier vodi na nezaboravnu vožnju. Ovu knjigu nećete htjeti odložiti do zadnje stranice!” – Leïla Slimani
“Francuski i svjetski književni fenomen... Anomalija je uhvatila trenutak kada je pandemija zaustavila svijet i postojanje skrenulo prema virtualnome. Bordiža između različitih žanrova – znanstvene fantastike, trilera, ljubavne priče, introspektivnog djela – a nijedan ga od njih ne ograničava.” – New York Times
“Anomalija je i jedan i deset romana odjednom te briljantno povezuje sve zagonetke osobnoga s velikom zagonetkom čovječanstva.” – Michel Bussi
“Duhoviti, eruditski roman... poslastica. Rijetko se možete toliko zabaviti nečim tako inteligentnim.” – Nicolas Mathieu
“O-ho-ho, kakav uzbudljiv, originalan spoj teorije i srca. Zapanjujuće!” – Janice Hallett
“Upečatljiv misaoni eksperiment... Le Tellier ovdje donosi oštru društvenu komediju. Ali iza komedije stoje dublja psihološka pitanja o slobodi pojedinca. Anomalija je neprocjenjiva.” – Times Literary Supplement
“Zadivljujući, nagrađivani spekulativni triler.” – Guardian
“Let mašte koji ćete vrtjeti u mislima dugo nakon silaska.” – Washington Post
“Izvanredan, brz, uznemirujuć roman, savršen za ova izvanredna, brza, uznemirujuća vremena. Zamislite da Steven Spielberg susreće Umberta Eca s crnim humorom, velikodušno začinjen iskrenim emocijama.” – Sam Taylor
“Potpuno me oduševilo ovo remek-djelo koje prkosi žanru. Dijelom triler, dijelom filozofsko razmišljanje o tome što nas čini ljudima, s daškom teorijske fizike – ovaj roman apsolutno i obavezno treba pročitati.” – Sarah Bonner
Puno je toga fascinantno oko libra ‘Anomalija‘ Le Telliera. Prodan je u više od 1,2 milijuna primjeraka, a temelj su mu filozofija i fizika
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 16. lipnja 2022.
Kad se neki naslov proda u više od 1,2 milijuna primjeraka, i to u zemlji koja ukupno ima 67,5 milijuna stanovnika, teško je reći čiji je uspjeh veći: onaj što ga je ostvario autor ili kultura kojoj pripada.
Svaki 56. piščev zemljak kupio je (ne pročitao, takvih vjerojatno ima puno više jer se knjige, naravno, i posuđuju, nego platio!) primjerak libra. O kolikom se postignuću radi, neka ilustrira i ova usporedba. Neki naš hitmejker morao bi prodati 67 tisuća primjeraka da bi na hrvatskome tržištu ponovio razmjeran uspjeh.
Čovjek koji je poharao blagajne knjižara, isprva u Francuskoj, da bi potom nastavio nizati uspjehe i u drugim zemljama, zove se Hervé Le Tellier, a njegov roman nosi vrlo prikladan naslov, "Anomalija". Da se uistinu radi o jedinstvenom nakladničkom fenomenu, sasvim rijetkom "odstupanju od zakonitosti", kako glasi leksikonska definicija pojma anomalija, posvjedočit će još jedna činjenica. Dotični roman nije ispisan u žanrovskim gabaritima niti se bavi nekom pomodnom ili samo kontroverznom temom koja može zaintrigirati najširu publiku.
Dapače, radi se o štivu koje ponešto (ustvari, pomnogo) duguje dvjema spisateljskim praksama koje nisu ni najmanje simpatične milijunima. Naime, ovaj libar može se, među ostalim, čitati i kao vrlo osebujni križanac između filozofskog ogleda i rasprave o teorijskoj fizici.
Što je, pobogu, posrijedi i kako je Le Tellieru pošlo za rukom iz guste šikare intelektualizma na steroidima izaći ne samo neokrznut, nego i s pobjedničkim osmijehom na licu? Pokušat ću vam objasniti, premda se ne bih kladio da ću u tome uspjeti. Pa da krenemo...
"Anomalija" započinje kao jeftini triler o skupo plaćenom ubojici. Knjige o misterioznim tipovima koji skraćuju živote kao krojači traperice znaju dosegnuti visoke naklade ponegdje u svijetu, ali baš i ne u Francuskoj, čija je publika nešto istančanija i razmaženija, pa uz solidan žanrovski sloj, između korica neke knjige želi pronaći i svojevrsni program plus. Tek što smo se upoznali s tajnovitim killerom, pripovjedač će se prešaltati na još jednog junaka "Anomalije", prevoditelja i pisca kojega kritika umjereno cijeni, a publika pretežno zaobilazi.
Narativni švenk potom će se s njega odmaknuti na filmsku montažerku u vezi, i to ne naročito uspješnoj, s postarijim arhitektom, a s nje na pilota zrakoplova kojemu je dijagnosticiran rak gušterače, pa onda na sedmogodišnju kćer vojnika koji je služio u Afganistanu i Iranu, odvjetnicu koja zastupa veliku farmaceutsku tvrtku...
Tek nakon što nas upozna s desetak osebujnih, nijansirano portretiranih likova, Le Tellier će pokrenuti zamašnjak radnje dostojan neke punokrvne (para)znanstvenofantastične napetice. Avion Air France upast će u nešto nalik milenijskoj oluji, nakon puno drame uspješno se izvući iz nje, te sletjeti u zračnu luku John F. Kennedy. Tri mjeseca kasnije, radari će još jednom opaziti isti taj avion s istim putnicima.
Ovoga puta zrakoplov će sletjeti u vojnu bazu. Kako objasniti fenomen da su se i letjelica i njezini putnici umnožili, da sada sve postoji puta dva? Može li se ono što je i dalje isto, samo što sada egzistira u originalu i doslovnoj kopiji, poslije svega smatrati istim. Ako može, koliko dugo?
Tko je uopće izvornik, a tko njegova tri mjeseca zakasnjela replika? Koje su sve etičke, društvene, pa ako hoćete i socijalne odnosno ekonomske posljedice ovoga meteža? Tko ima pravo na kontinuitet dosadašnjeg života, a tko se mora zadovoljiti novim početkom?
Na ta i cijeli niz drugih ne manje složenih pitanja pokušat će odgovoriti friško mobilizirani eksperti iz mnogih područja, u rasponu od fizičara i matematičara, preko psihologa i sociologa, pa sve do teologa i vjerskih poglavara. Dok oni budu tražili odgovore, životi naših junaka koji su se u međuvremenu umnožili nastavit će teći nepredviđenim smjerovima.
Sav taj narativni karusel pokrenut će se tek na 119. stranici romana. Da je Le Tellier htio napisati žanrovski preciznu priču, ova bi ga okolnost teško kompromitirala, jer potrošiti cijelu trećinu rukopisa samo na definiranje karaktera i mizanscene naprosto nije dobar posao. No, zaigrani Francuz nije se htio pokoriti bilo kojoj žanrovskoj matrici, ali se rado i uspješno poigrao s nekoliko popularnih špranci trivijalne proze. Konačni rezultat šarmantni je kartezijanski libar koji se s elegantnom lakoćom bavi teškim pitanjem identiteta.
Le Tellier zaslužuje komplimente, a francuska publika divljenje. Mora da je lijepo i zanimljivo živjeti u zemlji čiji je svaki 56. stanovnik kupio ovu knjigu.
Hervé Le Tellier: 'Anomalija' - svatko bira neku nagodbu
Goran Gavranović, Express 24sata, 4. lipnja 2022.
Iako roman ima postavku kakve hitoidne serije koja traje jedno ljeto, a onda se polako gasi kao dogorjela svijeća, on je mnogo više od toga, iako se često, ironijski i na sve druge načine, pretvara da nije
Maleni svijet književnosti izgleda mu kao kakav burleskni vlak u kojem, uz suglasnost nesposobnih kontrolora, varalice bez karte sjedaju u prvi razred, dok na peronima ostaju skromni geniji..." Jednoga dana u ožujku putnički avion, nakon jakih turbulencija i otkazivanja pola uređaja u kabini, sleti u New Yorku. Isti taj avion, s istim putnicima, ponovno sleti u New Yorku tri mjeseca kasnije. Dva ista aviona, "dupliciranih" 200 i nešto ljudi, potpuno identičnih biološki, pravno, misaono, filozofski i na sve druge načine, samo što jedni imaju rupu od tri mjeseca. Jedni su ljudi iz ožujka, kojima se život nastavio kretati po linearnoj vremenskoj crti. Drugi, ali isti, ljudi su iz lipnja, čiji život slijeće na tu crtu bez ta tri mjeseca. Iako roman ima postavku kakve hitoidne serije koja traje jedno ljeto, a onda se polako gasi kao dogorjela svijeća (a bilo je sličnih i nije da su ostale upamćene), on je mnogo više od toga, iako se često, ironijski i na sve druge načine, pretvara da nije. Neprestano odbijajući biti "ozbiljan", smisleniji je i ozbiljniji.
Roman nasreću snagu, priču i poetiku ne crpi iz te osnovne, fantastične postavke, ne ide za dubokim objašnjenjima zašto se to dogodilo i kako je to moguće. Odnosno, bavi se svime time, ali na sporednom kolosijeku, ne dopuštajući da mu polazna postavka postane glavna tema. Što je već samo po sebi anomalija i diskretni ironijski odmak. Ne, Herve Le Tellier roman gradi na pričama (namjerno ne govorim sudbinama) likova, od kojih su neki stalni i pojavljuju se u svom dvostrukom "ja", neki tek jednokratno prolaze kroz priču, poput putnika koji se susreću u zrakoplovnoj luci. Kroz njih govori i o tome kako je to moguće, što s tim, gdje je tu Bog, što smo ustvari mi svi, ali ponešto i o općenitom dvostrukom svijetu u kojemu živimo, jednom fizičkom, a drugom beskrajnom i virtualnom koji se može multiplicirati bezbroj puta, od kojih svaki nalikuje jedan na drugoga, ali one male razlike, poput rupe od tri mjeseca života, čine, ustvari, nepremostivu razliku. Govori i o suočavanju sa samima sobom, odnosno kroz neprestano odgađanje i odbijanje suočavanja sa samim sobom, govori o nemogućnosti da se stvarno sa samima sobom suočimo. Radije ćemo naći neku prečicu i pomirenje. Nagodbu. Pričanje priča pojedinih putnika iz aviona, s jedne strane, govori o ljubavi, smrti, starenju, književnosti, nerazumijevanju, slavi i općoj bespomoćnosti, ali i o sasvim jednostavnim, gotovo pa žanrovskim stvarima, poput života plaćenog ubojice (njegova priča koje je gotovo pa nedovršena meni je osobno najbolja, iako je daleko od toga da bude glavna). Ustvari, o pokušaju da se čovjek suoči sa samim sobom svatko bira neku nagodbu. Ali tu opet dolazimo do anomalije, suočavanje sa samim sobom ozbiljna je tema, a roman neprestano iskače iz okvira, s jedne strane odbija biti ozbiljan, a s druge strane neprestano se hvata u koštac s važnim pitanjima. Da budem jasan, ne toliko pitanjem kako je to moguće, kako je moguće da se isti avion s istim putnicima pojavi dva puta u razmaku od tri mjeseca, na to odgovora nema, a jedini koliko-toliko prihvaćeni zaključak (ustvari jedini kojeg ljudski um koliko-toliko može pojmiti) jest da smo svi ustvari dio jednog virtualnog svijeta, poput računalne igrice u kojoj je, eto, došlo do buga, odnosno anomalije. Naravno, nije tako banalno, zato se Le Tellier i ne pokušava pretjerano time baviti, radije će suočiti svoja lica s pitanjem što sad. I odgovorima kojih nema.
Osnovno pitanje - suočavanje sa samim sobom - Le Tellier odbija razrađivati. Ustvari, on jednostavno priča njihove priče, kao i razne reakcije, onako, kako bi to vjerojatno, stvarno i bilo. Ljudi bi se nekako prilagodili, prešutjeli, suočili, našli religijska obrazloženja, filozofska, našli utjehe, korist ili se prepustili predatorskim instinktima. Neki bi možda našli način da spase propalu ljubav, drugi da razotkriju zlostavljanje u obitelji, treći bi prigrlili slavu, pristajući ponovno se duplicirati, učetverostručiti, kao osobe koje su do sada bile i osobe s bezbroj odraza, koje će biti u očima publike. Odbijajući "biti ozbiljan", ali isto tako odbijajući biti "trivijalan i zabavan", Le Tellier poseže za beskrajnom ironijom i diskretnim apsurdom. Jedan od glavnih likova u romanu, neuspješni pisac (autor gore navedenog citata), piše svoje remek-djelo prije nego što će skočiti kroz prozor. Naravno, taj roman se zove "Anomalija". I, naravno, nema nikakve veze s ovim romanom, osim što je autor romana jedan od likova romana. Njegov dvojnik (iako to nije prava riječ, možda bolje njegovo duplicirano ja), koji se pojavljuje nakon tri mjeseca, uživa u književnom uspjehu romana koji je i nije napisao, a kao svoj sljedeći roman najavljuje kratko djelo o desetak fikcionalnih likova s dupliciranih letova (dakle, ustvari, ovaj roman koji upravo čitamo). Takve ironične i apsurdne anomalije porazbacane su posvuda po "Anomaliji". To diskretno šarmiranje čitatelja uspijeva mu na bezbroj razina, omogućujući mu da se igra različitim percepcijama, književnim žanrovima i tehnikama. I sve to čini pomalo nehajno, točnije uspijeva mu da to izgleda nehajno, iako nije. Zastavši negdje na pola puta, u vremenskoj anomaliji, uspio je biti sve što čitatelj poželi da bude, a pritom ne sklopiti nijedan kompromis.
Slične knjige
