33 okretaja
-
Jezik izvornika: španjolski
-
Prijevod: Dinko Telećan
-
Broj stranica: 144
-
Datum izdanja: ožujak 2018.
-
ISBN: 978-953266935-0
-
Naslov izvornika: 33 revoluciones
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 235 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Tijekom svoga kratkog i intenzivnog života Canek Sanchez Guevara, unuk legendarnog Chea, gotovo u tajnosti stvorio je ovo djelo, koje je svijet osvojilo tek nakon njegove nedavne smrti. Raskrinkavanje Kubanske revolucije kao beskonačne, monotone vrtnje, razobličavanje ideala što se izlizao poput prečesto pokretane ploče, u trideset tri kratka poglavlja/okretaja pred nama će počiniti Guevarin bezimeni junak, kotačić u državnom aparatu, koji jednoga dana, naizgled ničim izazvan, odjednom zastaje i otkazuje poslušnost. Samac, crnac, opsesivni čitač i samotni šetač, izgubljen u tropikalizmu i progonjen morom o isljednicima te snom o bijegu, on je krivi čovjek na krivome mjestu, ali baš takav – najbolji svjedok kojega smo mogli poželjeti.
33 okretaja nije samo izvrstan povijesni roman – to je i potresno svođenje osobnog računa, obračun između vizije revolucije u koju je vjerovao Ernesto Che Guevara i one koju je, krajem prošloga stoljeća zajedno s ostatkom Kubanaca, živio njegov unuk. Nova u nizu revolucija.
“Istinski roman. Kratak roman. Brz roman. Manje od dva sata čitanja. Kraće od boksačkog dvoboja. Žešće od borbe stoljeća...” - La Cause Littéraire
Kafka u tropima
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 13. 4. 2018.
Canek Sánchez Guevara, najstariji unuk Ernesta Che Guevare, od djeda je povukao crte lica, buntovničku narav i tragični usud prerane smrti. Ali tu otprilike i počinju i završavaju sličnosti između njih. Canek je bio bucmast, nagon za rebelijom nije stavio u službu revolucije, nego njezine kompromitacije, a glave mu nije došao neprijateljski metak, nego srčana bolest, dodatno zakomplicirana teškom upalom pluća. Ukratko, on je – ne živi nego - mrtvi dokaz teze kako revolucija možda ne jede svoju djecu, ali zato zajamčeno jede svoje unuke.
Rođen je 1974. od majke Hilde, Cheove najstarije kćeri, i oca Alberta Sancheza, meksičkog ljevičara. Canek na majanskom jeziku znači crna zmija, što će reći da je mališan bio dvostruko predodređen za revolucionara: i slavnim porijeklom i zlokobnim imenom. Kubanski veliki vođa za njega je oduvijek bio samo barba Fidel, nonov kumpanjo i stari obiteljski prijatelj.
No, valjda i zahvaljujući činjenici što je s roditeljima živio u Italiji, Španjolskoj i Meksiku, dovoljno je rano uspio razabrati pravo lice tropske socijalističke arkadije. Na Kubu se vratio 1986., gdje ga je čekao lagodan uspon vojnom hijerarhijom, no umjesto marševskog koraka njemu je bio draži pogo.
Na užas isprva obitelji, a potom i snaga reda, postao je panker, a onda mu je u jednom trenutku prhnulo osnovati heavy metal bend. Cijelo desetljeće on i Kuba pokušavali su jedno drugo nekako istrpjeti, ali naprosto nije išlo. Zbog teških nesukladnosti naravi brak je konačno razvrgnut 1996. Canekovim odlaskom iz "monarhije“, kako je nazivao svoju domovinu, u Meksiko. Tamo je djelovao kao pisac, novinski kolumnist, grafički dizajner i glazbenik s reputacijom jednog od žešćih (a zbog besprijekornog porijekla) i uvjerljivijih kritičara režima braće Castro.
"33 okretaja“ (prijevod potpisuje Dinko Telećan) roman je o čovjeku, sitnom službeniku u državnom aparatu, koji polako osvješćuje činjenicu kako njegov život (baš kao i životi svih drugih ljudi u toj osunčanoj diktaturi) nepodnošljivo sliči gramofonskoj ploči koja se stalno ponavlja, uporno vergla isto. Njegovu svakodnevicu opisuje sumorni protokol rutinskih aktivnosti kojima se nevoljko predaje: dugo i isprazno uredsko štambiljanje dokumenata, potom pokušaji nabavke racionirane hrane, odlasci na rum, "nadu naroda“...
Čak su i njegove noćne more predvidivo dosadne, uvijek iste: sanja da ga ispituju i muče pripadnici tajne policije. U stvarnosti, ne prijeti mu ništa slično, "samo“ plima beznađa i očaja koja ga prijeti progutati. Kuba o kojoj piše otok je nasukane revolucije, režima koji je prošao svoj zenit. I elita na vlasti i oni iz društvenog partera duboko su svjesni promašenosti i nepopravljivosti projekta. Čak je i strah, to provjereno ljepilo za homogenizaciju masa i njihovo držanje u pokornosti, počeo kopniti, pa se Kubanci, onako ugrubo, mogu podijeliti u samo dvije kategorije: one koji su već otišli i one koji se tek spremaju to učiniti.
U potonjoj skupini je i Canekov bezimeni junak kojemu knjige i klasična glazba više nisu dovoljan izlaz iz škripca u kojemu je zaglavio, pa traži način kako uteći daleko od zemlje koja se okreće u mjestu kao vinilna ploča na tanjuru gramofona.
Dojmljiv, moćan, a opet nepretenciozan libar koji se doima kao da ga je napisao tropski učenik Franza Kafke, roman bez viškova, ogoljen do srži, sažet kao pjesma punk benda, a precizan kao kroše boksačkog šampiona.
Roman koji udara u pleksus
Goran Gavranovi, 24express, 11. 5. 2018.
I ako se naslov romana, podijeljenog u 33 kratka poglavlja, referira na gramofonsku long play ploču koja se vrti na 33 okretaja, možda bi bilo bolje usporediti ta 33 poglavlja s brojem pjevanja (ili poglavlja) u Danteovu "Paklu". Doduše, nepravedno bi bilo reći da Cheov unuk Kubu opisuje kao pakao, ali daleko od toga da bi ona mogla biti Čistilište ili obećani raj na zemlji. Možda predvorje pakla. Canekov roman je priča o beskonačnoj vrtnji, dosadi, nevjerojatnom svakodnevnom apsurdu života u mrtvoj revoluciji i nemogućnosti promjene. Nimalo romantičan prikaz posljedica “romantične” revolucije koju je vodio njegov djed. Ništavilo, dosada i beskrajan apsurdan strah koji se ponavlja izdana u dan. Ujedno to je fantastičan i nimalo dosadan, duboko potresan roman, koji čitatelja hvata od prve rečenice i drži ga do kraja. Dostojan usporedbi s Danteom i Kafkom.
Canek Sanchez Guevara je unuk jednog od vođa kubanske revolucije, Chea Guevare, bradatog asketskog tipa čije se lice smiješi s nebrojeno mnogo majica (šalica, olovaka, tanjura) što ih nose “revolucionari” koji bi promijenili svijet u roku odmah, samo kad bi se mogli ustati na vrijeme ili kad bi njihovi roditelji imali razumijevanja za njihovu revolucionarnu svijest, a ne da ih tjeraju da, šta ja znam, pospreme krevet ili odu u školu. Iako djeda nikad nije upoznao, cijeli mu je život bio obilježen njegovim likom. No umjesto da postane čovjek sistema, on je postao čovjek protiv sistema, panker, osnivač metal benda (što je na Kubi u to vrijeme bilo dovoljno sumnjivo da koncerti njegova benda završavaju suzavcem i upadima policije, a on završava na pregledima anusa zbog mogućeg šverca droge), te na kraju pisac i disident. I sam kaže kako bi njegov djed, koji je bio buntovnik, bio ogorčen posljedicama revolucije čiji je heroj. Iskreno, sumnjam u to, malo tko se odriče vlastitih zabluda, čak i onda kad im stvarnost pljune u lice. Vjerojatnije je da bi Che vjerovao kako je to samo prolazna faza, put do obećanog raja na zemlji, čistilište koje treba proći i istrpjeti jer raj je tu iza ugla, samo što nije…
A upravo to čistilište je ono što Canek opisuje u svojem romanu. Njegov bezimeni junak nije disident, nije buntovnik, nije herojska figura koja ruši jedan truli i licemjerni sistem, on je jednostavno čovjek koji je shvatio da se u beskonačnom, monotonom krugu u kojem njegov život nema niti smisla niti radosti, a obećani raj svakim dosadnim i beskrajno ubitačnim danom izgleda sve dalje i dalje. On je mali kotač u tom stroju koji sustav održava živim i neuništivim. Njegovo buntovništvo nastalo je samo od sebe kroz slušanje ploča i neselektivno čitanje knjiga, i ono ga plaši jer mu se čini da u totalitarnom sistemu u kojem živi svaka misao različita od one propisane može biti pročitana na njegovu licu. Zato pokušava neopazice proći kroz cijeli taj beskrajni krug neprestanog okretanja jedne te iste ploče. Njegove male pobune su intimni svijet u koji bježi i, ma lako se činile beskorisne i male, gledajući iz perspektive grandiozne revolucije, ustvari ne i nikakve, one su jedino što njegovu životu daje kakav-takav smisao. I ma kako ta pobuna bila intimna i skrivena, dovoljno je opasna da završi torturom u nekakvom bezimenom podrumu. Roman u svoja 33 poglavlja daje brzinski pregled svega onog skrivenog, svega onoga što lomi pojedinca koji je odlučio ili slučajno otkrio da može vidjeti i misliti. Nema tu velikih riječi i velikih gesti, to je obična svakodnevica, dosadna i monotona, ali istodobno napeta poput najnapetijeg trilera. Sve je sivo, monotono i unaprijed propisano, a istodobno opasno, napeto i svaki krivi korak vodi do bezimenih mučitelja u nekom podrumu.
“33 okretaja” definitivno je jedan od boljih romana izašlih u Hrvatskoj ove godine, stilski je savršen, a sadržaj je i duboko potresan i napet. Udara iznenada u pleksus i ostavlja bez daha.
Knjiga koja ruši ljevičarske snove o idealnoj zemljici Kubi koja pleše snažnoj Americi pod nosom
Denis Derk, Večernji list, 29. 11. 2018.
Canek Sanchez Guevara živio je kratko. Unuk najslavnijeg kubanskog revolucionara Ernesta Chea Guevare rođen je 1974. godine u Havani, a umro je 2015. godine u Meksiku. Bio je jedini sin Guevarine prve kćeri Hildite, ali i kubanski disident koji je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća konačno napustio Kubu. U Meksiku se bavio novinarstvom, glazbom, fotografijom, grafičkim dizajnom, pisanjem… Njegov kratki i antirežimski roman “33 okretaja” u kratkom je vremenu nakon objavljivanja doslovno “prošetao” svijetom, pa ga je objavila i Fraktura u prijevodu Dinka Telećana i pod uredničkom paskom Romana Simića.
Guevarin roman strukturiran je u trideset i tri kratke prozne minijature, asocirajući na ploču s 33 okretaja. Ploča je, naravno, pokvarena, kao što je pokvaren i život Guevarina junaka, birokrata s partijskom knjižicom koji živi u Havani, a radi u nekom bezimenom ministarstvu gušeći se u neambicioznosti i okamenjenosti društva. Iza našeg junaka propali je brak (jer mu je žena bila nepopravljivo frigidna pa ga ni seks nije mogao barem povremeno izbaviti iz tropskog komunističkog nihilizma), prerano umrli otac pun castrovskih ideala i majka koja je na vrijeme odbjegla u Španjolsku odakle tu i tamo svojem sinu šalje novac. A sin provodi vrijeme čitajući ruske romane i slušajući rusku glazbu (primjerice Musorgskog), ali i obljubljujući starije gospođe (po mogućnosti udovice, ali ne i usidjelice koje izbjegava zbog njihovih majčinskih težnji), a najčešće Ruskinju, susjedu raskošnih oblina iz disfunkcionalne zgrade u kojoj svi svakoga sadistički neumjereno špijuniraju.
Havana je našem junaku beskrajna lijep, ali i beskrajno prljav i zapušten grad (i ocjena mu je više nego točna), grad iz kojega bježi tko god stigne, i to u improviziranim čamcima i splavima u kojima se jednog dana oboružan fotoaparatom nađe i naš Kubanac da bi dočekao strahovitu morsku oluju iz koje nema sigurnog izlaza. Kao što ga nema ni iz Kube u kojoj vrijeme ne prolazi, nego stoji, a rum je, uz seks, jedina utjeha stanovnicima koji moraju jako paziti na svoje seksualne sklonosti, pa čak na boju kože, jer država nikada ne spava.
U samo stotinjak stranica teksta Canek Sanchez Guevara lucidno je i komprimirano opisao kubansku svakodnevicu nemilosrdno dijagnosticirajući mučnu stvarnost kubanskog društva u kojem je kao Che Guevarin unuk mogao živjeti u privilegiranoj lagodnosti da je mogao zatvoriti oči pred stranputicama revolucije čija začudna tajnovitost nije razotkrivena ni do današnjih dana. Ali revolucionarov unuk odabrao je bunt i tu je naravno sličniji djedu koji je na vrijeme poginuo, nego na Fidela Castra ili na njegova brata Raula koji i danas vlada Kubom, i to kao partijski čelnik, ali ne više i kao šef države.
Naravno da “33 okretaja” ruše one turistički lukrativne ljevičarske snove o idealnoj zemljici Kubi koja snažnoj Americi pod nosom pleše svoje tropski razigrane erotizirane plesove i spokojno pjevuši pjesme o velikom i šarmantnom El Comandanteu čija se originalna lula može razgledati u havanskom Muzeju revolucije (za koji se, usput rečeno, plaća ulaznica od osam eura). Kubanska revolucija danas je jedan od najvažnijih i najunosnijih kubanskih turističkih brendova, a roman “33 okretaja” nikako se ne uklapa u taj, metaforički rečeno, adventsko-komercijalni pristup krvavoj kubanskoj povijesti. To razobličavanje idilične slike o pravednom otoku jednakosti na kojem postoji najbolje zdravstvo na svijetu i na kojem nitko nije gladan, a sigurnost je na najvišem mogućem stupnju, možda i nije najbolja preporuka za literarno djelo nesretnog Caneka Sancheza Guevare. No treba reći da je Sanchez Guevara tek jedan u nizu potomaka velikih revolucionara koji je pružao veliki otpor tekovinama revolucije, a onda i svojim precima i njihovim idealima. Doduše, Sanchez Guevara vjerojatno je iskreno, a pomalo i naivno vjerovao da bi i njegov djed, da je poživio, bio protivnik ovakve castrovske Kube. No, možda se baš u tom uvjerenju i krije tajna Che Guevarine rane i zaagonetne, ali nadasve brutalne smrti.