20 koraka prema naprijed

Special cijena 44,91 kn Redovna cijena 49,90 kn
  • Jezik izvornika: španjolski

  • Prijevod: Silvana Roglić

  • Broj stranica: 192

  • Godina izdanja: 2015.

  • ISBN: 978-953266660-1

  • Naslov izvornika: 20 pasos hacia adelante

  • Vrsta uveza: Meki uvez

  • Visina: 205 mm

  • Težina: 290 g

Jedan od najboljih psihoterapeuta i pisaca Jorge Bucay u knjizi 20 koraka prema naprijed iznova pokazuje da su velike mudrosti jednostavne, ali i da ih moramo prije svega otkriti u samima sebi. O činjenicama koje nas čine boljima, otvorenijima i sretnijima Bucay piše tako da čitatelj shvati da ih mora pronaći u sebi i za sebe. U svakom koraku nalazi se i poneka priča koja plastično ocrtava što taj korak za nas kao pojedinca znači. Bucay ne piše naputke za samopomoć, on ne daje recept za sreću i uspjeh, nego kao vrhunski geštalter traži od čitatelja da se aktivno uključi, da sam bude taj koji će pred sobom otvoriti vrata, prijeći put života i odlučiti kako će taj put izgledati.

20 koraka prema naprijed početak je putovanja prema boljem, sigurnijem i sretnijem ja, prema shvaćanju svojih potreba i želja. U 20 koraka prema naprijed Jorge Bucay postavlja smjerokaze, a svoj put svatko treba pronaći sam.

28.5.2012.

Jorge Bucay - Prestanite biti idealni, postanite stvarni ljudi

najboljeknjige.com, Tanja Tolić, 28.05.2012.

„Od malena nam govore kakvi bismo trebali biti i što bismo trebali raditi, jer nas inače ljudi neće voljeti. Tako stvaramo idealnog sebe, idealni ego. Ponekad je to početak problema jer pored idealnog ja postoji i realni ja, pravi vi. Te dvije osobnosti počnemo uspoređivati i tu često realan ja gubi. Postanemo zahtjevni prema sebi, osuđujemo se, tjeramo sami sebe da budemo netko tko zapravo nismo“, tim je riječima započeo svoje predavanje slavni argentinski pisac i psihoterapeut Jorge Bucay, koji je dva dana gostovao u Zagrebu. U petak je potpisivao svoje knjige hrvatskim čitateljima, a u subotu je održao predavanje u gotovo punom kazalištu Kerempuh. Živeći život koji nam „nameću“ drugi, počevši s našim roditeljima dok smo djeca, postajemo neurotični. Potom se rađa frustracija i pada nam samopouzdanje, što donosi novu samokritičnost i nove nametnute obrasce ponašanja. I tako u krug, iz kojeg nema izlaska. „Da bi se iz ovog kruga izašlo, treba izaći tamo gdje smo i ušli. To zapravo znači da moramo 'zaustaviti' taj idealni ja“, rekao je Bucay posjetiteljima i objasnio da je to ono što je pokušao postići svojom knjigom „20 koraka prema naprijed“, koju je upravo objavio Bucayev hrvatski izdavač Fraktura. „'20 koraka prema naprijed' je knjiga koja zapravo govori o meni, o mojem putu i svakome od 20 koraka koji sam prošao nekoliko puta. I vi možete proći tih 10 ili 20 koraka, a možda i 1241 korak. Dodajte si koraka koliko god želite“, rekao je Bucay. Prvi korak je, dodao je, odluka da pogledamo sami u sebe, da doznamo tko uistinu jesmo. Bez tog prvog koraka, smatra, nije moguće poznavati svoje pravo biće. A kad imamo samo svoje biće, bez idealnog ja koji nas tlači, možemo jedino rasti, napredovati jer se više nemamo s kime uspoređivati. „Stvarni ja može postati i veći i bolji od idealnog ja. Biti realan ja zapravo je jedina opcija koju uistinu imamo. Ljudi koji nas ne prihvaćaju takve kakvi jesmo zapravo nas ne vole. No da biste bili u dobroj vezi s nekim drugim, najprije morate biti u dobroj vezi sa samim sobom; voljeti sebe. U tom smislu, vi ste ljubav svojeg života, a ne netko drugi. Vi ste najvažnija osoba u svom životu. U našem životu ima mnogo važnih ljudi, ali nitko ne smije biti važniji od nas samih, jer ako nema nas, nema niti našega života“, pojasnio je. Kako bi zabavio, ali i poučio posjetitelje, Bucay je sve zamolio i da riješe kratki test kojem je cilj bio ukazati na to koliko je važno biti otvoren prema drugim ljudima, jer su nam drugi često zrcalo u kojem se ogledaju naše veličine, ali i naše ograničenosti. Bucay je, pričajući priču o jednoj skulpturi koju je najprije vidio danju, kad na njega nije ostavilo nikakav dojam, a onda noću, kada ga je oduševila, okupljenima pokušao ukazati i na to kako je svatko od nas umjetničko djelo. Mi to, naravno, ne vidimo uvijek, jer se ne promatramo „pod pravim svjetlom“, „u najboljim okolnostima“, no ako ne vidimo da smo zaista umjetničko djelo, trebali bismo pitati ljude koji nas vole kako nas oni doživljavaju. „Ljubav je ta koja stvara čaroliju. Zbog nje i vidimo umjetničko djelo tamo gdje netko ne vidi ništa, odnosno vidi samo običnost. Ljubav je, slijedom toga, i rizik. No ljubav je rizik zato što je i život rizik. U životu treba preuzimati rizike“, završio je Bucay.

28.5.2012.

Kako konačno biti zadovoljan vlastitim životom?

tportal.hr, Matea Šimleša, 26.05.2012.

Gostovanje argentinskog psihoterapeuta i spisatelja Jorgea Bucaya u Zagrebu povodom promocije njegove nove knjige '20 koraka prema naprijed' potaknule je brojne Zagrepčane na dolazak u Kazalište Kerempuh gdje je slavni pisac održao tribinu Razotkrivanje. Za one koji su pažljivo slušali, Bucay je i ovoga puta, u sklopu svog već drugog gostovanja, uspio razotkriti mnoge tajne. Knjiga '20 koraka prema naprijed' početak je putovanja prema boljem, sigurnijem i sretnijem ja, prema shvaćanju svojih potreba i želja, a u tih 20 koraka Jorge Bucay postavlja smjerokaze, premda bi svoj put svatko trebao pronaći sam. Tijekom predavanja uz jasne i razumljive primjere, pokoju šalu, priču te ilustraciju poput videa ili slike Bucay i ovoga puta uspio potpuno osvojiti publiku, a neke i tako dotaknuti da se pustila i pokoja suza. Kako je sam rekao, čim je stupio na pozornicu Kazališta Kerempuh, i sam je nekoliko puta prošao navedene korake u knjizi te se nada kako će oni pomoći i drugima. Osim toga, pozvao je sve čitatelje da sami dodaju pokoji korak, ako to smatraju potrebnim, te se zapute na put prema boljem i sretnijem ja. Kao osnovni i neizbježni korak pisac navodi onaj u kojemu pogledamo sebe i pokušamo saznati tko smo doista. Ne tko smo bili, što netko želi da budemo ili što drugi žele da budemo, nego tko doista jesmo. Važna usporedba, u kojoj mnogi griješe, naglašava Bucay, jest ona između svog realnog i idealnog 'ja'. Tada postajemo zahtjevni prema sebi i pokušavamo biti ono što nismo, a samopouzdanje drastično pada. 'Ne treba se uspoređivati, treba težiti da budemo ono što doista i jesmo, jer tada najbolje rastemo i napredujemo. Trebamo prihvatiti sebe takvima kao što jesmo i ne biti nitko drugi', poručuje Bucay te dodaje: 'Osim toga, ni nemate drugog izbora, no lijepo je znati da je dobro biti 'ja'.' Tijekom predavanja osvrnuo se slavni argentinski pisac i na ljubav te jasno rekao da ako nas netko voli, onda nas želi upravo onakve kakvi jesmo. No, kako naglašava, važno je voljeti samoga sebe i biti u dobroj vezi sa samim sobom, jer bez toga je nemoguće ostvariti kvalitetnu vezu s drugom osobom. Traženje ljubavi života prikazao je u potpuno drukčijem svjetlu, navodeći da kada tražimo ljubav života, zapravo tražimo ono što već imamo, jer mi smo sami sebi ljubav života. 'Vi ste sami sebi najvažnija osoba i nitko vam ne može biti važniji od samih sebe. I upravo to trebate biti sami sebi – najvažniji, a to nije sebičnost, već život. Naime, bez vas nema ni života', rekao je Bucay. 'Nitko nas ne može natjerati na patnju osim osoba koju volimo. Kada se prepustimo ljubavi, ranjivi smo, ali u konačnici i sam život je rizik. Ipak, u životu treba preuzimati samo potrebne rizike', savjetuje Bucay naglašavajući koliko je smijeh bitan te poručujući kako se trebamo što češće smijati uključujući i samima sebi, ali i vlastitim problemima. U popunjenoj dvorani Kazališta Kerempuh sve okupljene je zamolio da nacrtaju kvadrat te na njemu označe na ljestvici od jedan do 100 odgovore na pitanja koliko nam je bitno što drugi misle o nama te koliko imamo hrabrosti reći što zaista mislimo. Na temelju te ljestvice, kako kaže Bucay, puno možemo saznati o sebi samima. Kako reče, svačiji kvadrat je podijeljen na četiri dijela, dio koji je vidljiv svima, dio koji drugi vide o nama, no mi nismo toga svjesni, skriveni dio koji tajimo od svih te posljednji dio duboko skriven o nama kojega nismo ni svjesni. Ovisno o veličini pojedinog dijela, prikazuje se osobnost svakoga od nas. No Bucay naglašava i kako moramo slušati ono što nam drugi govore, jer ljudi su zapravo ogledalo u kojima vidimo sebe. 'Jedina stvar koju ne možemo vidjeti, a svi ostali mogu je naše lice. Imamo dva uha i jedna usta, to znači da trebamo dva puta poslušati ono što smo čuli prije nego li što kažemo', objašnjava Bucay. Kako kaže, život je umjetnost, a ako želimo da upravo takav i naš bude, moramo u njemu sudjelovati. 'Ne zaboravite na snove, a da biste ih ostvarili, morate se probuditi. Stoga, probudite se!', poručio je Bucay na kraju predavanja oduševljenoj publici.

28.5.2012.

Poznati Gestalt terapeut Jorge Bucay otkriva tajnu ljubavi

24 sata, Igor Vikić, 27.05.2012.

Gestalt psihoterapeut Bucay, koji ovih dana boravi u Zagrebu, smatra kako problem u vezama nije u pogrešnom odabiru partnera, nego u vječnoj potrazi za idealnim Zaljubljeni se klanjaju nesavršenom Bogu, a ne pitaju se zašto. Dobro, zapitaju se na sekundu, ali zapravo ne žele znati, a problemi nastaju kad zaborave da je veza poput krhkog stola s tri noge koje se zovu ljubav, povjerenje i privlačnost. Važno je napomenuti da privlačnost nema pamćenje. Mora postojati u sadašnjosti jer se ne sjećate koliko ste partneru bili privlačni prije dvije godine, govori Jorge Bucay (63) o jednoj od omiljenih tema - ljubavi. Argentinski Gestalt psihoterapeut i pisac, širom svijeta poznat kao voditelj grupnih terapija, čije su knjige prodane u više od dva milijuna primjeraka i prevedene na 20-ak jezika, potpisivat će knjige večeras u 19 sati u zagrebačkom Tisak media centru Gajeva, a družiti se i razgovarati s fanovima u subotu 26. svibnja u 12 sati na tribini u kazalištu Kerempuh. Autor proslavljenog romana “Voljeti se otvorenih očiju” obožavateljima će predstaviti četvrtu knjigu prevedenu na hrvatski jezik “20 koraka prema naprijed”. O popularnosti argentinskog pisca najbolje govori što se na njegovu predavanju u Zagrebu prije gotovo dvije godine okupilo nekoliko stotina posjetitelja, a bez pretjerivanja, to je rijetkost za književne promocije. Tad je na tribini zbijao šale, a kad bi ga netko zagnjavio pitanjima, miljenik zagrebačke publike poručio im je da će im naplatiti ako nastave. Na neki način tad je otklonio predrasude o sebi kao hipnotizirajućem brbljavom nadriliječniku koji agresivno “prodaje” put ka sreći, što je karakteristika većine self-help gurua - kojima autor pripada. - Sve što sam proživio učinilo me je onim što sam danas, a tako je i sa svim ljudima – govori Bucay koji je odrastao u siromašnoj obitelji u radničkoj četvrti Buenos Airesa. Zarađuje od 13 godine i, “blago” rečeno, često je mijenjao profesije. Bio je trgovački putnik koji je prodavao čarape, knjige, sportsku odjeću i osiguranja. Vozio je taksi. Bio je skladištar i klaun na dječjim zabavama, glumac i radijski voditelj, sve dok nije diplomirao na sveučilištu u Buenos Airesu i specijalizirao psihijatriju, a zatim Gestalt terapiju. Zainteresirali su ga međuljudski odnosi i način rješavanja obrazaca ponašanja koji nas koče prema kvalitetnijem životu. - Neka se drugi hvale količinom napisanog. Ja se radije hvalim s količinom pročitanog – govori autor koji se osvrnuo na veze “naših starih” u odnosu na klimave današnje brakove. - Nisam siguran ni da su naši djedovi i bake, čijim vezama se klanjamo, bili zadovoljniji od današnjih parova. No sreća prije nije bila bitna. Oni su radili što je društvo od njih zahtijevalo i po današnjim standardima prerano preminuli. Rano su se vjenčali i imali djecu, trošili se na poslovima i nastojali učiniti što su bolje mogli za druge... Mislili su da je to dovoljno – govori Bucay i objašnjava zašto je danas brakova sve manje, a rastava sve više. Kako kaže, problem nije u pogrešnom odabiru partnera, nego u vječnoj potrazi za idealnim. - Ljudi traže spasitelja ili sredstvo kojim će zadovoljiti potrebe, a trebali bi pridonositi ili zajednički graditi. Ne prave razliku između strasti i ljubavi, a to nisu iste stvari. Strast i zaljubljenost slabog su vijeka trajanja jer su to po prirodi kratkotrajne emocije. Za uspješnu vezu treba voljeti jer samo tako možemo sazrijevati što je neophodno kako bi dvoje ljudi bili sretni – kaže Bucay koji je na pitanje o mijenjanjima partnera citirao slavnu meksičku spisateljicu i novinarku Ángeles Mastrettu.

29.5.2012.

Brinite o sebi i budite sebični

Jutarnji list, Karmela Devčić, 29.5.2012.

Za rođendan si darujte ono što biste voljeli dobiti od najdražeg prijatelja ZAGREB - U jednom od izloga, na središnjem zagrebačkom trgu, stoji golemi plakat, reklama za novu knjigu, s kojeg Jorge Bucay gleda Zagreb. Argentinskog psihijatra i gestalt psihoanalitičara kojeg toliko vole Hrvati, pitam kako mu je vidjeti svoje lice na tim plakatima u maloj zemlji na drugoj polovici svijeta, tako daleko od kuće... Kako unutra, u trbušnoj šupljini, grudnom košu, liježe taj osjećaj globalnog uspjeha? “Ponosan sam... i preplašen. Nije lako znati da te puno ljudi u puno zemalja sasvim ozbiljno sluša, to je velika odgovornost.” Pogledom usisava grad.20 koraka naprijed “Zavolio sam ga i prije no što sam prvi put došao u njega. Zbog Zagrebačke filharmonije... slušao sam ih u Buenos Airesu.” Prije dvije godine je, nakon što je u krcatom kinu Europa održao predavanje - otrčao gledati Rigoletto u HNK... Bucay je zapravo želio biti pedijatar. No, baš kad je kao student medicine slušao pedijatriju, u bolnici je preminuo dječak. “To me potreslo. Šokiralo. Shvatio sam da je pedijatrija za mene preteška. Počeo sam razmišljati o dječjoj psihijatriji... Na koncu se ipak bavim odraslima.” Zašto baš psihijatrija? “Vjerojatno svaki psihijatar dijelom to studira iz želje da riješi vlastite probleme.” U posljednjoj u nas prevedenoj mu knjizi, “20 koraka prema naprijed”, Bucay, savjetujući kako raditi na dobrom odnosu prema samome sebi, među ostalim čitatelju predlaže da si za rođendan kupi poklon koji bi rado primio od najbližeg i bezuvjetnog prijatelja. Što si je on poklonio za 62., lanjskog listopada? “Put u New York i odlazak na meni omiljenu operu. Rigoletto. Metropolitan.” Prevođen je na dvadesetak jezika. Odnedavno i na kineskom. “Volio bih”, kaže, “otići na predstavljanje u Kinu”. Koje su akutne jadi Latinske Amerike, SAD-a i Europe, ima li razlike u onome što ga čitatelji pitaju u Buenos Airesu, New Yorku i Madridu? “Sad smo svi okupirani ekonomskom krizom, no prije pet godina to nije bio slučaj. U Latinskoj Americi, doduše, uvijek je pitanje golog opstanka, siromaštva. U SAD-u top tema je uspjeh, jesi li ili nisi uspješan, bogat, to njih muči. U Španjolskoj stalno ‘žive unaprijed’, njih zanima što će se dogoditi u budućnosti, nisu puno u sadašnjosti. U istočnoj i središnjoj Europi osjećam da ljudi baš sad počinju shvaćati da je važno brinuti se za sebe. Često me u ovom vašem dijelu svijeta pitaju: ‘Pričaš li ti to nama da moramo ići u neku vrstu sebičnosti?’, a ja kažem: ‘Da.’”Ja se još trudim Je li sam Bucay uspješno svladao tih “20 koraka prema naprijed” (je li on upoznao sebe, je li slobodan, otvoren prema ljubavi, uživa li u smijehu, znade li dobro slušati, je li ponizan, srdačan, kreativan.... sve to što savjetuje.) “Nisam ih još sve sasvim savladao. Najteži mi je 20. korak, ‘ne sumnjaj u konačni rezultat’. Ponekad nisam siguran u to... kad ujutro otvorim novine i čujem vijesti.”

31.5.2012.